nazivao poljskim kraljem, te bi mu mogao pomrsiti njegove osnove u pogledu Poljske PrJike bijahu za to vrlo zgodne. Kralju Ivanu prijetio je rat s austrijskim vojvodama, pak se je opet trsio, da predobije Karla, na sto je taj rado privolio. U isto vrijeme zgodi se, da se je po smrti slezkoga vojvode Henrika stao za njegovu bastinu otimati poljski kralj, dok je opet Slezkom kao lenom ceSke krune obladao Ivanov sin Karlo, markgrof u Moravskoj. Bilo je dakle svakakih pitanja, koje je trebalo rijesiti A da sve izadje onako, kako je Karlo zudio, pozove on sve susjedne vladare u goste na svoj dvor u ViSegrad, gdje ce vijecati mirovni sud. U studenom 1335. skupiSe se pozvani kralji i knezovi na dvoru u ViSegradu. Prvi stize kraljev Surjak, poljski kralj Kazimir; nekoliko dana zatim feski kralj Ivan sa tri odliCna zastupnika njema6koga reda, a napokon i moravski markgrof Karlo, sin ceskoga kralja. Uz ove dodjose i vojvode Saske, Ljegnice i Luzice u pratnji mnogo odlicne gospode, svjetovnih i duhovnih velikaSa. Bilo tu sjaja i zabava svake ruke, da se toliki gosti razvesele. Ljetopisac Ivan Turcanski prida, da je druzina poljskoga kralja trebala dnevice 1500 hljebova kruha, a 6eljad Ceskoga kralja i 2500 Vina se popilo 180 vedara; da li dnevice ili za 6itavo vrijeme sastanka, ne kaze to5no pomenuti ljetopisac. Usred zabava i gostba rje§avao je Karlo Robert sva prijeporna pitanja tako mudro, da je vec za nekoliko dana uklonio sve opreke. On spozna naime brzo, da se kod kralja Ivana, koji je radi svojih pustolovina bio u vjecitim neprilikama, dade sve poluciti novcem; s toga navrati vec s pocetka sve razprave na takov pravac, koji je 6e§komu kralju po- davao zgode, da se zadobavi novaca. Tim predobi Ivana i skloni ga, da je podupirao njegove osnove. Uz take prilike utanaceno bi brzo ovo: Kralj Ivan odrice se naslova poljskoga kralja i svih svojih prava na Poljsku (o torn bi izdana izprava, koju je Karlo Robert uza se pridrzao); nasuprot odrice se poljski kralj Kazimir vojvodine Slezke, koju je i onako vec ceSki kralj bio zauzeo, te se obvezuje platiti 20.000 gira srebra, i to 6000 vec do uzkrsa. Ako to ne bi Kazimir ucinio, mora Karlo Robert ili platiti mjesto njega ustanovljenu svotu ili povratiti izpravu, kojom se je kralj Ivan odrekao prava na poljsku krunu. U isto doba rijesen bi spor izmedju poljskoga kralja i njemaCkoga reda, te ustanovljeni todni medjaSi tih susjeda. SuviSe izplati Karlo Robert s mjesta ce§komu kralju Ivanu 500 maraka zlata (40.000 zlatnih forinti), koje mu je bio duzan poljski kralj, ali pod pogodbom, da ni ceski kralj a ni njegovi sinovi ne ce smetati ugarskomu kraljevicu Ljudevitu, ako bi se iza smrti Kazimirove natjecao za poljsku krunu. Tako izmiri Karlo svoje susjede medjusobno, a na to se gosti njegovi, bogato nadareni, razi- djoSe svojim kucama. Kako je Karlo u ViSegradu obnovio nekadanji savez i prijateljstvo s 6e§kim kraljem, morade mu podati pomocnih Seta, kad je Ivanu zaprijetio rat s habsburzkim vojvodama i njemaSkim carem Ljudevitom Bavarcem. Bas s pomocu ugarskoga kralja bijase Ivan skupio toliku vojsku, da su se protivnici njegovi zacali rata, te mu ponudili primirje, iza kojega bi poslije utanaden mir izmedju austrijskih vojvoda i kralja Ivana. Taj mir pri- hvati i potvrdi na to i sam Karlo Robert (11. rujna 1337.) No iz toga mira bise naro Cito izkljuSeni knezovi Babonici, naime braca Juraj, Dionizije i Pavao, koji bijahu za rata vjerom krenuli svomu kralju, te se pridruzili austrijskim vojvodama Albrechtu i Otonu. Karlo Robert radio je i dalje neumorno, da ostvari svoju omiljelu ideju, pak je zato upotrebio svaku zgodu. Kad se je godine 1338. ce§ki kraljevic i moravski markgrof Karlo vracao iz Tirolske i pohodio ga u njegovu dvoru ViSegradu, utanaci s njim 1. ozujka ugovor, po kojem je svoga sina i nasljednika Ljudevita zarucio s njegovom kcerju Margaretom. Markgrof Karlo dat ce svojoj kceri miraz od 10.000 maraka srebra, a ugarski kralj svomu sinu 15.000 maraka. Mlada zaruenica doci ce nakon godine dana
