protiv svakoga, a i oni ce pomagati mletacku obcinu svakom prigodom, pace i proti svomu nekadanjemu kralju Karlu Robertu. Kad se je malo zatim god. 1340. opet proiulo, da se kralj ipak sprema u Hrvatsku i Dalmaciju, knezovi Pavao II. i Gregorije II. sa svojim sinovcima Mladinom III. i Pavlom I.I. oduSevljeno se spremiSe, da zajedno s Mlet- cima zakrce Karlu Robertu put u Hrvatsku (volunt obviare adventum regis Ungariae). Bijahu pace gotovi predati Mletcima svoje gradove: Pavao II. ustupit ce im jedan grad, (valjda Ostrovicu), a Gregorije i dva, samo da ne dodju u ruke zatomiku njihove poro- dice. Jednako pomagahu Bribirski knezovi Mletcima i njihovim gradovima u Dalmaciji, kad se je malo zatim razvrglo prijateljstvo izmedju mletacke obcine i kneza Nelipica. Knez naime Nelipic uzgoropadio se jo§ viSe, odkad ga bijale minuo prvi strah od dolazka kraljeva. Odbio srecno navale bosanskoga bana Stjepana Kotromanica, razkrstio se posve sa svojim surjacima Kurjakovicima, a onda stao udarati na dalmatinske gra- dove, svoje nekadanje saveznike. Najprije se oborio na Sibenik, a poslije i na Trogir. Jedini mu pomocnik bijase sinovac Konstantin, gospodar nedobitnoga grada Kljuca. MIetci se prepali, te stali ugovarati s Kurjakovicima, koji se 19. svibnja 1341. obvezaSe braniti grad Sibenik od svih njegovih neprijatelja. AH ni to ne pomoze. Mleladko vijece morade 11 rujna 1341. poslati zasebna poslanika Marina Venerija u Dalmaciju, da skloni Nelipica na mir sa Sibenikom i Trogirom. All taj ne izvr§i, sto hi mu nalozeno. Zato posla mletacko vijece 18. veljace 1342. drugoga poslanika, po imenu Marka Zuna, preko mora knezu Nelipicu. Tek drugomu poslaniku podje za rukom, te se nekako pogodi sa svemodnim knezom. Nelipic za volju Mletaka pomilova Sibenik, pa6e potvrdi mir i pri- segom. Medjutim taj mir ne potraja dugo. Knez Nelipic ne htjede sustati na pol puta, i tako vec iza nekoliko mjeseci planu zesca borba nego ikad prije. (Posljednje godine vladanja Karla Roberta u Ugarskoj, 1335. — 1342.) Vrativsi se Karlo Robert god. 1334. iz tudjine u Ugarsku, nastavio je utirati tlo sjajnoj buducnosti svoje porodice. Srecni uspjeh u Napulju bodrio ga, te je iz svoje omiljele stolice u Visegradu stao razapinjati mreze, da bi prije ili poslije njegov rod obladao prostranom tada kraljevinom Poljskom. Njega je donekle i patrilo, da se uplide u po- Ijadke poslove, poSto je bio ozenjen poljskom kraljevnom Elizabetom, kcerju Vladislava Lokietka. U to je ime vazda iskreno i odano pomagao svoga tasta, te je narocito mnogo doprinesao, da se je Vladislav pogodio sa svojim takmacem i suparnikom, s puslolovnim deskim kraljem Ivanom od Luksemburga, koji si je svedjer prisvajao pravo na poljsko prijestolje. Poljaci zavoljese svoga prijatelja i saveznika Karla Roberta, i kad je god. 1333. vrli i tezko izkuSani Vladislav Lokietek umro, najvise su nastojanjem ugarskoga kralja izabrali svojim vladarem Vladislavljeva jedinca Kazimira Velikoga (1333.-1370.) Karlo Robert prionu jos vecom Ijubavi i paznjom uz svoga iurjaka, tako da se njihovi prija- teljski odnosi nijesu nikad pomrsili ni najmanjom sitnicom. A bilo je i razloga, da Karlo Robert svomu dragomu §urjaku u svem ugadja. Jer Kazimir, ozenjen litavskom kneginjom Anom, nije imao muzkoga poroda, i s toga je mogao Karlo ocekivati, da ce poljsko prijestolje jednom zapasti najstarijega mu sina Ljudevita, sina poljske kraljevne Elizabete. Karlo je Robert posljednjih godina ba§ dosljedno nastojao, da osigura svomu sinu Ljudevitu poljsku krunu. Za svoga §urjaka Kazimira nije ni dvojio, da ce mu raditi u prilog. No §to ce reci deski kralj Ivan, koji se jos uvijek ne bijase odrekao svojih aspi- racija, a Sto Ivanov sin Karlo? Hoce li lomu privoljeti i ostali susjedi, narodito Habs- burgi? U dobar cas dodje tu Karlu poziv, da bude mirovni sudija izmedju Poljske i reda njemadkih vitezova, koji bi§e od Poijaka u boju svladani. Njemadki vitezovi bijahu izabrali sudcem Ceskoga kralja Ivana, a poljski kralj svoga Surjaka Tu pngodu upotrebi Karlo Robert, da poradi takodjer za svoje ciljeve. Tijesno prijateljstvo njegovo s deSkim kraljem bija§e se razvrglo, pade izrodilo u rat radi poljskih i austrijskih stvari; sada odluCi Karlo izcrpsti lijepu zgodu, te se izmiriti s deSkim kraljem, koji se je jo§ uvijek Hrv. poTJ. II, I. 5
