Rat produljio se i preko zime. Glavna vojska Karlova napredovala je sve dalje. Vec kod prelaze preko Save proslavio se magistar Nikola, kasnije kod podsade grada Macve i Kolubare steko§e velikih zasluga magistri Gregorije i Doroslav, braca i sinovi Doro- slava. Macvu bijaSe tezko osvojiti, jer su ju pomagali braniti neki ugarski nezadovoljnici, naro6ito Lothard, sin Dionizijev od plemena Guth-Keled, koji se bijase zajedno sa Srbima zatvorio u grad. Sam kralj podsjedaSe tada Ma6vu, te se torn prigodom osobito proslavi Nikola Gregorijev, koji na oci kraljeve dopade smrtonosnih rana. Napokon dodje i grad i ditava banovina Macva u kraljeve ruke. Vec 2. srpnja 1320. znao je i papa Ivan XXII. za pobjedu Karlovu, te je o torn obavijestio njemackoga protukralja Fridrika Lijepoga, poljskoga kralja Vladislava Lokietka, Ceskoga Ivana od Luksemburga, kao i austrijskoga vojvodu Leopolda i koru§koga Henrika. Papa javlja, da je Karlo >s jakom rukom i obilatom vojskom* srecno pobijedio razkolnike (schismatic!), i da je kraljevinu Srbiju (regnum Macedoniae) pokorio svojoj vlasti. Nadalje zeli, da bi slavodobitni kralj svladao sve razkolnike i nevjernike >sve do primorskih strana* (usque ad partes maritimas), te svagdje uveo katolidku vjeru; no posto on to sve sam ne bi mogao izvrSiti, poziva papa u pomoc i druge katolicke vladare, a nada sve njemackoga kralja Fridrika. Papa zaklinje kralja, neka pomaze Karla Roberta muzevno i snazno (asistas viriliter et potenter), pak ce onda i Bog njemu sve naplatiti.
Nema sumnje, da se je rat svrSio pobjedom Karla Roberta. Ma6va, koja je od 1282. bila u tudjim rukama, dodje opet pod kraljevsku vlast, te postade banovina, kako je i prije bila. Prvim banom bijase sada od 27. kolovoza 1320. vjerni i pozrtvovni Pavao Gorjanski, koji je tu cast vrsio kroz osam do devet godina (do veljace 1328). Da bi lakse branio povjerenu mu banovinu, podijeli mu kralj i vi§e susjednih zupanija, kao srijemsku, vukovarsku i bodrozku, tako da je drzavina Gorjanskih bila dosta obsezna i jaka za suzbijanje srbskih navala. No u prvi kraj nije to bilo potrebito, jer je malo zatim, 29. listopada 1321. umro srbski kralj Uro§ II. Milutin, jedan od najokretnijih, najpod- hvatljivijih i najlukavijih vladara iz porodice Nemanjica. (Hrvatske zemlje od 1312. — 1321). Odkad je ban 6itave Slavonije Ivan Babonic suzbio Ivana i Petra Gisingovca preko Drave, te pooteo njima gradove, sto su ih drzali u Slovinskoj zemlji, odlanulo je i njemu i povjerenoj mu banovini. Dne 20. sijednja 1317. desio se je ban Ivan u svom gradu Zrinju, te je odanle pisao mletaCkomu duzdu Ivanu Superanciju, da mu izplati njegove novce (120 maraka), a na to ce on mletadkim trgov- cima izdati slobodno pismo, da smiju prolaziti »po oblastima njegova vladanja i njegovih prijatelja « Malo zatim, 22. svibnja spominje se ban Ivan u darovnici, kojom je kralj Karlo nagradio magistre Nikolu, Jakova, Ivana i Petra, sinove magistra Lovrinca od plemena Aba, darovavsi im Vocin i Novake s utvrdjenim gradovima Vocinom i Dre- novcem (Dornoch) za zasluge, sto ih bijahu stekli u borbi s odmetnim Gisingovcima. I sam ban nagradjivao je svoje pomocnike u borbi s Ivanom i Petrom Gisingovcem. Kad je 23. rujna 1320. boravio ban Ivan u gradu Vrbasu, dodje preda nj Ladislav, sin Ladi- slavljev od Rakovca (Rakonok), zajedno s mnogo plemica slavonskih, kao §to su bili Juraj Jurjevic, Petar Mihaljevid, Mihajlo Radomiric od Komarnice (Kamarcha), Ivacin Berivojevic, te zamoli bana, da bi mu poradi njegovih vjernih sluzba, njemu uiinjenih, dozvolio pobirati dohodak od mitnica u kotaru njegova posjeda Rakovca, a na velikoj cesti, koja vodi iz Krizevaca u Zagreb, i to kraljevskom vlaScu, koju vrSi u banovini (auctoritate regia, qua fungimur in banatu) Ban Ivan uvjeri se, da reiena velika cesta zaista prolazi kroz njegovo imanje, pak mu zaista dosudi zamoljeni dohodak, vec s obzirom na to, »§to je pomenuti magistar Nikola jo§ od rane mladosti svoje sudjelovao u svima podhvatima kraljevine Slavonije, bore<5i se muievno zajedno s banom za svetu krunu; a naro^ito tada, kad se je ban osobno podigao na sinove Henrika Gisingovca (cum DOS una cum filiis Henrici bellum sive prelium habuissemus personate), kojom je
