Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/37

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


svedjer boravio u tudjini, dok ga nije papa 21. kolovoza 1322. imenOvao biskupom u Nuceriji u kraljevini Napulju.

Vapaj ugarskih biskupa za pomoc nije dakle bio uslisan. No zato se je Karlo bar okanio sablaznjiva zivota. On zapusti svoju Ijubovcu, te stade traziti suprugu. }oS prije sabora na RakoSu bijase poslao svoje pouzdanike u Prag, da izprose za nj koju sestru kralja Ivana od Luksemburga. Poslanici izabrase mladju, trinaestgodisnju Bozenu, te ju dovedoSe u Ugarsku, gdje se je Karlo s njom jos u studenom 1318. vjencao. Bozena bi torn prigodom podjedno okrunjena za kraljicu. Ali neboga umre vec slijedece godine 1319; a na to se Karlo ozeni treci put, i to god. 1320. s Elizabetom, kcerju poljackoga kralja Vladislava Lokietka. Ta je zenitba imala vrlo zama§nih posljedica za potonju povjest Anzuvina. Jer ne samo da je njom utvrdjeno tijesno prijaieljstvo izmedju ugarsko-hrvatskih vladara i poljackih Fijastovica, koje je ostalo nepomuceno kroz dece- nija, nego bi podjedno utrt put Anzuvinima do poljskoga prijestolja, kad je ondje izu- mrla glavna loza dinastije Fijastovica. (Ratovi sa Srbima 1319. — 1320.) Jo§ jedno odvracalo je Karlo Roberta, da se nije mogao svom snagom oboriti na Matiju Trencinskoga. Bilo mu je osigurati jugo- iztocJne medje svoje drzave, gdje su mu mnogo smetali srbski Nemanjici. Vec bi spomenuto, kako se bijase podigao srbski razkralj Stjepan Dragutin, gospodar Macve, da utre sinu svomu Vladislavu put do ugarskoga prijestolja. Karlo bija§e g. 1308. s pomocu vjernoga Pavla Gorjanskoga dodu§e osujetio sve osnove svoga takmaca; ali ni u Srijemu ni u Macvi ne bijaSe ni poslije pravoga mira. Mnogo je tu smetao i srbski kralj Uro§ II. Milutin, koji je svoga brata Dragutina htio li§iti i onih oblasti, koje bija§e primio od svojih rodjaka, ugarskih kraljeva. Jo§ od god. 1302. bilo je u doljnoj Posavini neprestanih smutnja, te se dubrovaiki trgovci ne mogose vratiti za vremena u svoj rodni grad, po§to im kralj Uros Milutin ne dade prolaziti kroz svoju zemlju, a putove naokolo Drine bijahu zakrcili bosanski bani Mladin I. i Stjepan Kotroman. Dne 4. veljace 1314. boravio je Karlo Robert u Mitrovici (in villa sancti Demetrii), valjda da uredi prilike na jugoiztoku svoje drzave. Moguce da je tada li§io vladanja u Ma6vi svoga rodjaka Stjepana Dragutina, koji se bijase nedavno podigao proti njemu. Srbski razkralj podje u kaludjere, te umre kao monah Teoktist 21. ozujka 1316. Sad se pomami brat njegov Uros Milutin za MaSvom i drugim oblastima, kojima je pokojnik upravljao. Cini se, da je Urosu Milutinu zaista poslo za rukom, te je obladao Macvom, a zatim je stao udarati na Srijem i Bosnu. Vec u lipnju 1318. spremaju se Dubrovcani, kako ce strazama osigurati tvrdjicu sv. Lovrinca »poradi razmirica, koje ce sad na pla- nuti« izmedju kralja Urosa i bana hrvatsko-bosanskoga Mladina II. (propter novitates, que modo sunt parate occurere inter regem Urossum et Valmadenum). Navale kralja Urosa Milutina na MaCvu, Srijem i Bosnu prinudiSe napokon i kralja Karla Roberta, da sam glavom povede vojsku na jug svoje drzave. Rat sa srbskim kraljem vodio se je god. 1319. Vec u prvoj polovici godine bijaSe vojsci Karla Roberta poSlo za rukom, te oduze UroSu grad Ma6vu s drugim gradovima i varo§ima. Fosto je valjda srbski kralj pregnuo, da oteto opet zadobije, pozove Karlo Citavu svoju drzavu na oruzje, naredivSi, da se vojska skupi do 1. kolovoza (in octavis beati Jacobi apo- stoli .... quia tocius regni motus contra Urosium regem Seruie ipsis temporibus et diebus erat.). S tom vojskom prijedje Karlo Savu, provali u Ma6vu, te dopre sve do rijeke Kolubare, gdje je 16. rujna boravio i povelje izdavao (prope Kalabar in Macho). Dok je kralj udario na Srbe sa sjevera, pomagao ga je hrvatski i bosanski ban Mladin II. sa zapada, a stric kraljev Filip od Tarenta, bastinik Arbanaske i Drada, s juga. Banu Mladinu nanijeli su mnogo stete sinovi Branivojevi; no zato su opet mnogi podanici Uro§evi trazili utoCiSta u Dubrovniku, bjezeci jama6no izpred sile Mladinove.