vezao ga gola za konjski rep, te ga dao vući tako, da je jedva na životu ostao. Ivan Gisingovac progonio je tako i druge privrženike kralja Karla, te je od njegova zuluma osobito stradala križevačka i požežka županija.
Silu magistra Ivana suzbijao je dakako slavonski ban Stjepan Babonic, kojega bijase Karlo jos god. 1310. namjestio. U obce je taj ban svom snagom radio, da sto bolje uredi povjerenu mu banovinu. On se je zato gledao u svakom sporu s dobra nagoditi, samo da ne dodje do smutnja i razmirica. Vec 13. sijecnja 1311. vidimo ga u Brezovici, gdje po svomu kastelanu Medvedgrada, Martinu, a uz privolu slavonskih velikaSa (regni nobilibus prebentibus consensum et assensum) gradjanima Gradca kod Zagreba dosudjuje posjed Kobilu proti Farka§u, sinu kneza Garduna. Dvije godine poslije, boraveci u lipnju 1313. u Toplicama (Topuskom), dijeli on s bracom svojom Ivanom i Radoslavom porodicna imanja i dohodke; torn zgodom bi odredjeno, da ban Stjepan sam pobira dohodak od zagreba6ke komore, dokle god bude po milosti kraljevoj vrSio bansku cast (donee banatum ipsum gratia regali teneret). U isti mah, 10. lipnja, pogadja se i sa zagrebaSkim biskupom Augustinom Kazoticem poradi Medvedgrada. Videci, da bi ga mogla snaci pogibija duse (detrimentum anime), sto drzi Medvedgrad . koji pripada crkvi zagrebacikoj, vraca ga crkvi, te ga opet prima od nje, da njim upravlja kao kastelan, ali ce zato prije dobiti novce, sto ih bijase nekad platio za odkup grada Marku, bratu Janovu! U svibnju 1314. po drugi put se ban Stjepan dijelio sa svojom bracom. Tom zgodom zapadoSe bana Stjepana dohodci od imanja i posjeda oko Steni^njaka, Ivana prijedjeli oko Zrinja, a Radoslava najiztocnije oblasti uz rijeku Sana. Ugled bana Stjepana Babonica bijase velik; za nj je znao i zanimao se i njemacki kralj Fridrik Lijepi iz kuce Habsburg. Taj Fridrik zove Stjepana Babonica u jednom pismu od 18. veljace 1316. ca i »hercegom Slavonije.« Imanje Babonica bijase u taj mah ogromno, po§to su oni dobili u Njema6koj zajam od 3520 maraka srebra. I prava je sreca, sto je tada Slavonijom upravljao tako silan i bogat ban, jer mu je lakse bilo suzbijati provale Gisingovaca. Zato razumijemo, §to je kralj Karlo Robert nakon smrti bana Stjepana (poslije 1. ozujka 1316.) imenovao banom brata njegova Ivana, nadajuci se, da ce 6vrsta ruka njegova drzati citavu Slavo- niju na okupu. Ivan Babonic banovao je §est do sedam godina (1316. — 1322.). Prva briga novoga bana bijaSe, da dokrajci zulum Ivank Gisingovca, koji je u to doba opet zestoko harao u zupaniji krizeva6koj. Banu Ivanu pomagahu brojni velikaSi slavonski i ugarski. Tu bija§e plemic Ladislav od Rakovca, zatim Stjepan Bogar, napokon i Mikac, sin Mihajlov od plemena Akuseva, tada kastelan tvrdinje Saro§ i zupan istoimene zupanije. Borba s Ivanom Gisingovcem mora da je bila zestoka. Ban Ivan obsjedao Gisingovce u njihovu gradu Zdencima, te ih osvoji, premda je dopanuo rana na ruci i nozi. Nakon pada Zdenaca zatvorili se Gisingovci u grad Moslavinu; no i taj grad zauzese privrzenici kraija Karla. Jednom drugom prilikom zarobi saroski kastelan Mikac sedamnaest sluzbe- nika Ivana Gisingovca, kad bijahii poSli robiti neka sela, pak ih odvede kralju svomu u suzanjstvo. Mikac dopanuo tada smrtnih rana, te izgubio dva svoja sluzbenika plemica. Ba§ junactvo i pozrtvovnost bana Ivana Babonica oslobodi Slavoniju od daljih provala Gisingovaca. Silni i odlucni ban nije Stedio ni rodjene brace svoje, kad bi vjerom krenuli svomu zakonitomu kralju. Radi tolikih zasluga izdade Karlo Robert jo§ 20. pro- sinca 1316. banu Ivanu povelju, u kojoj potanko izpripovjedi velike zasluge banove, te mu iz harnosti darova grad Moslavinu i druge gradove (Borsonouch, Polosnycha, Megenrunchye) i sela (gornju i dolnju Garesnicu) u zupaniji Garickoj. Po§to je tako trudom i zaslugom. bana Ivana Babonica bila umirena Slavonija, mogao je kralj Karlo Robert sve sile svoga kraljevstva skupiti, da jednom obra6una i s Matijom Trencinskim. Da bi ga lak§e svladao, utanaCi savez s Fridrikom Lijepim, voj-
