koja je pripadala Dimitriji, sinu Nikolinu, privrženiku Matije Trenčinskoga. Na to posla Matija 1700 moravskih kopljanika i sve ostale cete svoje u pomoc Dimitriji i Omode- jevim sinovima Blizu grada Kosica, u Rozgonjskoj dolini (Rozhanovci) zametnula se 15. lipnja 1312 krvava bitka. iJ boju izgibe mnogo Karlovih Ijudi, izmedju njih i stjegonoSa; ali protivnici bi§e pobijedjeni i u bijeg natjerani. Na bojnom polju ostadoSe mrtvi Dimitrija i dva sina Omodejeva.
Omodejevići biše tako svladani; ali na Matiju Caka ne usudi se kralj ni sada uda- riti. Pace malo zatim digose se na Karla novi oligarhi. Neki Kopoz, koji je dulje vrijeme vrsio cast palatina, naumi kralja umoriti; a kad mu to ne podje za rukom, pobuni s bratom svojim Bekeom i s drugim velikasima god 1316. Erdelj i susjedne ugarske zupa- nije. No erdeljski vojvoda Doza razbi buntovnike kod Debrecina, na §to se Kopoz zatvori u neku tvrdju. Prisiljen medjutim gladom morade se Dozi predati, te bi po svoj prilici pogubljen. Jo§ opasnija bijase buna, koju bija§e pokrenuo u zapadnoj Ugarskoj g. 1315. velikas Andrija, sin Gregorijev. Tomu priskocise u pomoc ne samo prijatelji njegovi u Ugarskoj, nego i Nijemci iz susjednih austrijskih zemalja. Andrija priJetijaSe kroz viSe godina miru drzave, harajuci prijedjele uz austrijsku medju i udarajuci na gradove Soprun i Gjur. Njim potaknuti ustadoSe napokon 1316. opet Gisingovci Ivan i Petar, sinovi bana Henrika.
Po otčevoj smrti mirovahu neko vrijeme braća Gisingovci. Dne 8. svibnja 1312. spominje se magistar Ivan kao kraljevski konjuSnik, a uz to zupan §imezki i tolnanski. Jo§ 7. oktobra 1315. boravi on u Koprivnici, te potvrdjuje privilegija svoga otca. Tada se zove »zupan simezki, tolnanski, baranjski i bodrozki*. No ved tada bijase na glasu kao zulumdar. Bracu Nikolu i Konrada bijaSe liSio djedovskih imanja u Baranji. Ali jo§ groznija nasilja poCinjao je u Slavontji, gdje je ustavSi proti kralju Roberta progonio njegove privrzenike. U svibnju 1317. prida sam kralj u jednoj povelji, kako je Ivan s bratom svojim Petrom bjesnio proti bradi Nikoli i Petru, sinovima magistra Lovrinca od plemena Aba, kako ih vec tri godine drzi zatvorene u gradu Vocinu (Vudinu), i kako je jednom Nikolu dao iznijeti pred vrata grada Vocina (ante portam castri Agyna), pri-
