Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/29

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


da po svojoj volji biraju kneza, sudce i ostale obćinske službenike, te da živu po svojim zakonima i običajima. Namah zatim pristupiše Zadrani izboru novoga kneza, te proglasiše svojim knezom sina bana Pavla, junačkoga bosanskoga bana Mladina II., koji je od lipnja s vojskom branio grad s kopnene strane. U jednoj izpravi grada'Zadra'od 21. listo- pada 1311. fiitamo vec: »U vrijeme gospodina Jakova, dastnoga nadbiskupa zadarskoga, i velemoznoga muza Mladina, kneza Zadra, principa Dalmacije i dru goga bana bosanskoga, zatim za gospodina Konrada Simonova iz Jakina, vrstnoga branitelja Zadra* Ocito je dakle, da je tada ban bosanski i knez zadarski Mladin II. branio grad na kopnu, dok je Karlo Simonov iz Jakina, kojemu je jos 24. travnja njegova obcina na molbu Mletcana zabranila odlazak u Zadar, valjda kao vojvoda na moru odbijao navale mletacke. Zadrani nijesu doduse imali velikih brodova kao mletadka obcina, ali su im namakli sajka i barcica ban Pavao sa svojim sinovima. Pa6e i Omisani pritekose u pomoc, pak tako zareda u Jadranskom moru gusarenje, od kojega su stradali i zitelji napuljskoga kraljevstva u juznoj Italiji.

Rat oko Zadra i otoka njegovih sve do Paga otegnuo se silno, poSto ni jedna stranka nije bila tako jaka, da odrzi osudnu pobjedu. Mletcani poslaSe na pocetku go- dine 1312. nove cete s novim vojvodama pred Zadar. Za obskrbu vojske razpisa§e 2. ozujka 1312. novi porez. No ni Renier de Malo, zapovjednik kopnene vojske, kao ni Belletto Justinijan, vojvoda brodovlja, ne mogoSe nista odlu^na izvesti. Ali ni ban Pavao zajedno sa svojim sinovima ne bijase dosta jak, da otjera Mlet- cane izpred Zadra. Radovalo ga je, §to je pridruzio Zadar svojoj vlasti; ali poSto nije dobio pomoci ni od Karla Roberta ni iz Napulja, zabrinuo se Ijuto, hoce li modi Zadar i odrzati. Povjeri zato svomu sinu Jurju II., knezu primorskih gradova Dalmacije, da poku§a nagoditi se kako s mletaCkom obcinom, a osobito neka ju gleda skloniti, da povrati jedan brod, sto ga bijase otela OmiSanima. Zaista stigoSe u travnju 1312. posla- nici kneza Jurja u Mletke s izjavom, »da knez zeli biti u miru i ljubavi« s duzdom, te trazi, da mu se povrati brod omiski, §to su ga oteli podanici mletacki. Duzd odgovori u ime svoje i citave obcine, da on 2eli gojiti mir i Ijubav s citavim svijetom, pak tako i s banom Pavlom i njegovim sinovima, kojima je vazda zelio srecu, napredak i dobro stanje. No ban sa sinovima, vracajuci nemilo za drago, zdruzio se s odmetnicima u Zadru, pak im daje pomoci i podrzaje ih u nadi proti obcini. Da nije ban Zadrana tako pomagao, ne bi oni mogli tako dugo uztrajati u tolikoj nevjeri, vec bi se davno pokorili duzdu i mletaCkoj obcini. Duzd znade, da su Zadrani u torn ratu oboruzali i podigli na noge narod u Omi§u, i da su Zadrani bili primani u oblastima i lukama kneza Jurja. Napokon onaj brod, sto su ga zaplijenili mletadki podanici, opremljen bi u ime i na racun Zadrana, da se s njim udari na MletCane. U ostalom, ako knez zaista zeli mir, to je i duzdu vrlo milo; no po§to ne zna za uvjete mira, neka ih knez juraj napi§e, te ako budu pogodbe zgodne, duzd ce s obcinom pristati na mir. Vidi se, da je mletacka obcina jedva docekala, da se razpravlja o miru. Lukavi duzd hoce najprije zastrasiti bana i sinove njegove, a onda veledusno izjavljuje, da je gotov prihvatiti mir, ako budu pogodbe povoljnel No do mira nije tada ipak doslo pade Mletke zadesi u to nemala nezgoda. Vojvoda mletaCkoga brodovlja Belletto Justiniani oboli tezko, te morade leci u krevet. Brodovlje bija§e tako bez glavara, a pazka na ladjama nikakva ili slaba. To upotrebise Zadrani. IzabraSe dan, kad je na moru bjesnila oluja i nepogoda. Mletadki brodovi bijahu toga dana usidreni razdaleko jedan od drugoga, da se ne razbiju. Zadrani se pripravljahu cio dan. Svoje male ladje (sajke) oboruzaSe dovoljno Ijudima i ratnim spravama, da u sumracju u6ine juri§ na razasute mletacke brodove. Justinijan spavao je na svom vojvodskom brodu, shrvan bolescu, ni ne snivajuci, sta Zadrani snuju. Cim je zanocilo, Zadrani razapeSe jedra, te se potajice i neopazeni provukoSe izmedju