i ban Pavao zaštite i pomoći za grad Zadar u pape Klementa V. Dne 16. lipnja 1311. pisa on iz Skradina papi poslanicu u Avignon, gdje mu uz ino govoraše ovako: »Pavao ban Hrvata i gospodin Bosne . . . Razabrav progla§ene osude Vasega gospodstva (bulle od 1308. i 1309.) i vidivSi pokvarenost i tvrdokornost njihovu (mletacku) odazvah se na Cast i slavu svete matere crkve pozivu Zadrana, na§ih vjernih i odanih, koji su se pouzdali u Vasu svetost. te se odmetnuli od nasilnoga vladanja mletadkoga i dobavili si potre- bitu slobodu. Pozvan od istih (Zadrana), poslao sam svoga prvorodjenca bana Mladina, bana Bosnjana (Bosnensium) s vojenom snagom (cum po- tentia), da brani, ravna i stiti recene Zadrane, kao pokorne i odane sinove — proti Mletcima. No po§to MletSani neprestano brodovljem podsjedaju Zadar i otoke im pustose, a ja za sada nemam galija, da ih suzbijam, kako bi trebalo kao odmetnike sve te crkve, to molim Vasu svetost, da bi izvolili odrediti shodna glede Zadra, da Zadrani ne bi i dalje bill uznemirivani od Mlet^ana i njihovih saveznika, nego da bi posredovanjem, s pomocu i zastitom Va§om ostali slobodni i sigurni, paCe da bi ih posve primili u svoje okrilje. Tim bi se dao primjer i drugima, da i oni jednako ili vise uCine, te zelje i naloge Vase svetosti vrse zdu§nim posluhom; nasuprot da se Mletfiani ne bi dulje mogli ponositi svojom pokvarenoscu (odporom), nego da bude njihova kazna strah i trepet mnogima, pak da se s Bozjom voljom nitko vise ne usudi raditi nesto sli6no proti rim- skomu papi i sveobcemu vladanju (universale dominium) njegovu.* Da li je papa Klement V. sta ucinio za Zadrane, nije poznato. No zato je odludno stao na obranu njihovu kralj Karlo Robert. On pisa viSe odrjesitih pisama mletaCkomu duzdu (posljednje 20. srpnja 1311.), u kojima zahtijeva§e, da se Mletcani okane udarati na Zadar (quod vellemus ab iniuriis dictae civitatis et civium abstinere), jer taj grad po pravu pripada njemu. Mleta6ki duzd Marin Georgije odgovori na to kralju (4. listo- pada 1311.), da je grad >Zadar, kako je svagdje dobro poznato, bio njihov, i da su ga zakonito drzaU« od najdavnijih vremena. Sad su buntovnici; no Mletcani se nadaju, da ce njihovu nevjeru (perfidiam) satrti. Qvaj odgovor medjutim nije primio Karlo Robert, jer glasnik njegov u Mletcima nije htio na nj 6ekati. Kad su medjutim MIetdani i dalje udarali na Zadar, pozove ih kralj ponovo, da se okane dirati u grad, koji se jedobro- voljno sklonio pod njegovo okrilje. Na to odgovori duzd kralju 12. studenoga 1311. po prilici ovako: .... »Grad je ovaj, kako je svakomu i svagdje poznato, na§ od pradavnih i prastarih vremena, kojim se je vec spomen zaboravila; mi ga po punom pravu dobismo i posjedovasmo i posjedujemo. I Vase smo pravo u njem postivali radi poStovanja i Ijubavi izmed Va§ih i nasih pred§astnika; ne kanimo ga ni sada pogaziti, vec cemo ga pomagati i stititi. Poznato je to prave vase, da vas naime idu dva dijela tributa od vrata zadarskih (perceptio duarum partium tributi portae Jadrae); — to je pravo poslije vrsio ban zemlje, naime Pavao ban Hrvata (postmodum ipsum i u s h a b u i banus regionis, scilicet banus Paulus Croato) .... Ali Zadrani su buntovnici. . . Ta taj na§ grad i njegovi gradjani uzivali su pod srecnim i blagim nalim vladanjem — znade to sav svijet — tako lijepo mirno stanje i svega dobra obilje i preobilje bez prestanka, da ne bi smjeli zavidjeti nijednomu gradu ovoga svijeta za dobro njegovo, a njima bi morali zavidjeti gradjani svih drugih gradova, §to ih obasusmo s tolikim dobrim, §to ih bez prestanka milostima i otdinskom Ijubavi milovasmo, jer je naSe vladanje tako blago, umiljato i koristno za podanike, da se lako od svojih tegoba odpodinu. Zadrani se tako ugojiSe prevelikim dobrom, da su izgubili pamet.< Medjutim je Karlo Robert malo mario za izprike mletaCkoga duzda. Zamoliv§i 10 listopada 1311. sam papu Klementa V., neka zapovjedi Mletcima, da se okane obsade Zadra i uznemirivanja kotara njegova kao i susjednih otoka, izdade on namah zatim 12. listo- pada nazodnim poslanicima zadarskim povelju, kojom potvrdi gradu Zadru stare njegove povlasti, kako ih je imao nekad za kralja Bele III. (IV.) Dozvoli narodito gradjanima,
