sebne ljubavi dopustili, da svi gradjani Raba taj i drugi put, sada i vazda smiju po čitavom našem vladanju i banovini (per totum dominium nostrum et banatum), kao i po svima stranama kneza Kurjaka (per omnes partes Curiazii comitis), naSega dragoga i vjernoga rodjaka, slobodno, mirno i neograniceno prolaziti, boraviti, vracati se, te u ma kojem pazaru ili trgu kupovati i prodavati bez ikoje carine, danka ill trgovine, vec da uzivaju podpunu i svakovrstnu slobodu i sigurnost. Podjedno nalazemo i zapovijedamo ovim listom svim kastelanima, zupanima, sluzbenicima, plemicima i ostalim nasim vjer- nima, da sve Rabljane, velike i male, koji dolaze i odilaze iz nasega vladanja, drze za preporucene, te da postupaju s njima dobroliotno, prijateljski I 6astno; da im ne cine ni koju stetu, tezkocu ili nepriliku, ako ne ce uvrijediti nas i za sve vijeke na§u nemilost na sebe svaliti. A da ova nasa izkazana milost bude u svem vjere dostojna, izdasmo ovaj na§ list podkrijepljen nasim pedatom. Dano u Skradinu 4. sijecnja Ijeta Gospodnjih 1307,* U drugoj povelji opet citamo. kako je >Pavao ban Hrvata i gospodin Bosne* na zahtjev rabskoga kneza Marka Michiela, sudaca, vijecnika i svih (zitelja) toga grada potvrdio za se i za svoje nasljednike Rabljanima >sve posjede, pasnjake i travnike, sto ih imadu u nasem vladanju* (in nostro dominio), po§to je to njima vec zajamceno kra- Ijevskim i banskim poveljama, tako glede grada Jablanca, kao i glede drugih mjesta.
Dok je tako ban Pavao mitio Rabljane darovnicama, planu razmirica izmedju njega i grada Trogira. Razlozi ni povod nijesu poznati; ali se iini, da su Trogirani bill krivi. Ban zaprijetio Ijuto neharnomu gradu. No vec u lipnju 1308. poslase Trogirani poslanika u Skradin gospodinu banu s molbama i ponudama. Posto su ga jos ublazili darom (vinom), sestru njegovu Jelenu obskrbili zivezem, a sina ma Jurja II. izabrali kapetanom svoje obcine s godisnjom placom od 500 libara, izdade im on u kotaru gradu Nina blizu crkve sv. Kristofora 5 kolovoza 1308. povelju, kojom oprosti njima sve §tete, koje mu bijaha nanijeli, jer >voli dijeliti milosti nego kazniti«. U obce je tada banu Pavlu bilo mnogo stalo, da zive u najboljem miru i skladu s gradovima Dalmacije. Pace i sa Zadranima, koji su tada priznavali mletacku vlasl, vrlo je rado dogovarao, te im je bio dobar prijatelj i pomocnik. Kako je Bribirska zupa bila na domaku Zadru, bilo je vise puta spora izmedju zitelja zadarskih i bribirskih poradi zemalja, te su pruce se stranke ctsto dolazile u Skradin na sud k banu Pavlu. To nije bilo mletacikoj obcini ni malo drago; ona je pa6e nekomu zadarskomu gradjaninu zaprijetila globom od tisucu libara, ako bi se usudio poci u Skradin banu na sud. Ali Zadrani slabo su marili za sve prijetnje, te je ban Pavao sticao u Zadru sve vise prijatelja i privrzenika. Ta Zadrani bijahu zamrznuli na Mletke, jer su ih iza god. 1204. nemilo potlacili, oduzevSi im sve stare povlastice i sloboStine, te udinivsi ih od saveznika svojim podanicima. Zadar primao je kneza i njegove savjetnike iz Mletaka, koje bi mu duzd poslao, birao je nadbiskupa Mletcanina, koji je bio pokoran patrijarhi mletadkomu, a suviSe je placao i danak od 150 perpera na godinu. U gradu bila posada mletacka, dok su Zadrani opet sluzili u mletaCkoj vojsci. Napokon su svi Zadrani, koji su navrsili 14. godinu, morali priseci vjemost mletackomu duzdu. Kraj takih prilika nije cudo, da su ponositi Zadrani vec odavna bili nezadovoljni s mletadkim vladanjem. Da bi ih posve razstavili od Hrvata i Hrvatske, koja je po^injala tik izpod zidina grada, bijahu Mletdani jo§ god. 1273. odredili, da se Zadrani ne smiju zeniti s Hrva- ticama. Ako bi pak koji Zadran n udavao svoju kcer za Hrvata, gubila je ona sva nasljedna prava na ba§tinu svojih roditelja u Zadru i njegovu kotaru. Zadrani su dakle vec odavna mislili na to, da se odmetnu od Mletaka. Sad se je dnilo, da ce im se zelja izpuniti. Mletacka se je obcina naime Ijuto zavadila s papom Klementom V. radi grada Ferrare, koji je ona htjela pokoriti svojoj vlasti, dok ga je papa svojatao kao papinsko leno. Kad su na to MIetci silom poku§ali predobiti Ferraru, dize Klement V. na njih vojsku, a uza to ih kazni (bullama od 1308. i 1309.) crkvenim
