Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/170

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Prema prijaSnjim ugovorima i pogodbama bijase nasljedstvo u Poljskoj osigurano kralju Ljudevitu i njegovim muzkim potomcima. No Ljudevit nije imao sinova, nego redom tri kceri: Katarinu, Mariju i Jadvigu. S toga po6e najprije raditi, da mu Poljaci priznadu pravo nasljedstva najstarijoj kceri Katarini. NajviSe vjeStim nastojanjem spome- nutoga vec Zavise podje mu za rukom, te sabeie u jeseni 1373. najodlicnije drzavne castnike i zastupnike glavnih gradova na saber u KoSicama, gdje ih skloni, da su pri- znali najstariju kcer njegovu Katarinu za bastinicu poljskoga prijestoija, ako bi on umro bez muzkih potomaka. Ali malo iza toga sabora promijeni svoje osnove u pogledu Kata- rine, pak stade svima silama nastojati, da prinudi poljsko plemstvo na priznanje zenskoga nasljedstva u obce. I pri torn ga poslu pomagaSe Zavisa, ne zaleci nikakvih sredstava pak ni obecanja, prijetnja, ni mita. Medjutim se tomu protivilo velikopoljsko plemstvo, kojemu bijaSe mrzko i to, sto je biskupom u Poznanju postao krakovski prepost Nikola Kurnik iz porodice Grymata.

Ljudevit bijase opet pozvao poljske velikaSe i plemice, da se sto brojnije u Ijetu 1374. nadju na okupu u KoSicama, pak da vijecaju o razlicitim poslovima. I zaista, veliko- poljsko i malopoljsko plemstvo, kao i citavo visoko svecenstvo odazove se kralju, te jatomice pohita u taj grad, koji bijase opasan tvrdim bedemima Razpravljalo se o raznim poslovima, kao naroSito o nekom porezu: kad najednom kralj pozove sakupljene staleze, da priznadu zensko nasljedstvo i proglase za bastinicu prijestoija onu njegovu kcer, koju ce oznad;iti budi on budi mati njegova. Tomu se pozivu opre velikopoljsko plemstvo, na celu mu sam nadbiskup Ivan Suchiwilk iz Gnijezna, Ne nadajuci se, da bi prosvjedom sto postigli, odluciSe svi velikopoljski plemici sto prije iz Kosica otici i tako dalje sabo- rovanje osujetiti. Ali Zavisa s malopoljskim plemstvom pristajaSe uz kralja, te ga svjeto- va§e, neka te stvari vise ne odgadja, makar i silom prinudio odpornike, da ostanu u gradu. Kralj dade brzo zatvoriti sva gradska vrata, i uhvati tako svoje protivnike u stupicu. Nakon toga prihvatise poljski stalezi 17. rujna 1374. ne samo toli i^eljkovano zensko nasljedstvo, nego i mnoge druge ustanove, kojima bi s temelja preobrazen dosa- danji ustav kraljevine Poljske. Sve te ustanove sadrzaje spis, koji se moze smatrati za prva »pacta conventa,* a redigovao ga je jamacno svemocni drzavni kancelar Zavisa. Taj novi temeljni drzavni zakon sastoji od devetnaest clanaka, kojima bise jasno odre- djeni drzavopravni odnosi krune prema ostalim drzavnim faktorima. Staro, patrijarkalno plemstvo bi potisnuto, a poglavitim zastupnikom naroda postade feudalno plemstvo kao u Ugarskoj; seljak i gradjanin vrijedi malo ili ba§ niSta. Prva dva 61anka priznavaju zensko nasljedstvo prema izboru i odredbi kraljevoj; trecim Slankom zajamcuje kralj cjelokupnost poljske drzave. Ostalim clancima opet obvezuje se kralj da ce samo doma- cim sinovima podjeljivati najviSe sluzbe, dostojanstva i diasti, a narodito sudacke, i to tako, da ce u svakoj pokrajini samo tamoSnji urodjenici biti namjesteni. Tek kad su nazocni velikaSi sve te clanke prihvatili i podpisali, otvoriSe se opet gradska vrata, te se velikopoljsko plemstvo vrati »zastidjeno« i pobijedjeno u svoju domovinu. Sad je Ljudevit stao graditi velike osnove za buducnost svoje porodice, narodito za svoje kceri Mariju i Jadvigu, posto mu bijase prvorodjena kci Katarina nedavno umrla. Stariju kcer svoju Mariju namijeni Sigismundu, sinu deskoga kralja Karla IV. i prvoga tasta svoga. Sigismund bit ce markgrof u Braniboru, mozda ce kada tada dobiti jo§ Luzicu, pak i desku krunu. Mladju kcer Jadvigu, kojoj su bile tek tri godine, zaruci opet 1375. s Vilimom, sinom austrijskoga vojvode, te dade tu djecu 15. sijeCnja god. 1378. u Hainburgu od ostrogonskoga nadbiskupa vjeniati. Medjutim je vladanje kraljice majke Elizabete dodijalo i Poljacima i njoj samoj. U polovici 1375. ostavi ona Krakov i ode u Dalmaciju, na Sto sam Ljudevit dodje u Poljsku, te u njoj kroz nekoliko mjeseci proboravi. Medjutim kralj nije mogao ondje dugo ostati, jer mu toboze podneblje nije prijalo; a kraljica majka opet je brzo pozalila