Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/167

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


kraljevskoj krvi«. . . Medjutim Ljudevit pobrinuo se je i za to, da svoga Sticenika zgodno ozeni. Izabrao mu je za zenu njegovu bratuSedu Margaretu, kcer vojvode Karla Drackoga Starijega (f 1348.) i kraljevne Marije, sestre kraljice Ivane. Tim je Ljudevit htio na neki nacin okajati, §to je Margaretina otca dao pred dvadeset i jednom godinom pogu- biti. No poSto je Margareta bila s Karlom Malim u srodstvu, i to po otcu u drugom stepenu, a po majci u cetvrtom, trebalo je u pape izmoliti dispenzaciju. Kralj posla za to k papi Urbanu V. svoje poslanike, po imenu vackoga biskupa Ivana i magistra Ivana de Brixia doktora prava, koji ce taj posao izvrSiti. Medjutim se uplela u te stvari i napuljska kraljica Ivana, zabrinuta valjda za svoje stanje. No Ljudevitovi poslanici umi- riSe ju, utanaciv§i s njom u ime svoga kralja i hercega Karla nekaki ugovor (quaedam pacta), kojega sadrzaj nije poznat, ali se je papi 6inio razborit i zgodan (rationabilia nobis videntur). Posto je tako Ivana privolila na udaju svoje necake, te ju bogato opre- mila imanjima pokojnog joj otca, napisa i papa Urban V. dne 9. sijecnja 1370. poslanicu kralju Ljudevitu, kojom podijeli zamoljenu dispenzaciju, narocito »poradi boljka i mira kraljevine Sicilije< (pro bono et pace regni Sicilie). Iste godine 20. listopada udade kralj Ljudevit i svoju sinovku Elizabetu, kcer pokojnoga brata Stjepana, za tarentskoga kneza Filipa od Romanije, koji je takodjer pripadao napuljskoj lozi Anzuvina. Ovakim nacinom nastojase se kralj donekle izmiriti sa svojim napuljskim rodjacima, na §to ga je osobito putila i ta okolnost, §to kraljica Ivana ni od svojega trecega supruga, kralja Jakova III. od Majorke, nije imala potomaka. Herceg Karlo Mali (Parvus) ili Dra6ki (de Duracio) preuze upravu svoje hercego- vine god. 1371., te ostade u njoj do druge polovice 1376. Nazivao se je »herceg kra- ljevine Slavonije« ili »herceg Dalmacije i Hrvatske«. Za njegova hercegovanja nijesu Dalmacija i Hrvatska imale zasebnih bana, nego je herceg vrSio poslove banske (Dal- macie et Croacie banatum tenente); u Slavoniji bio je kroz to citavo vrijeme banom Petar Cudar. U svibnju 1371. boravio je Karlo Dracki u Zagrebu. Tu povjerava 6. svibnja zupanu zagrebafikom i kastelanu samoborskomu Leustahiju, da zajedno sa sudcima pie- mica zupanije zagrebacke povede iztragu proti kastelanu zagrebaikoga biskupa, koji je tuzen, da je silom orobio i ijuto izranio magistra Ladislava. U isto vrijeme izdao je herceg Karlo slobodnoj plemickoj obcini u Turopolju povelju, kojom je potvrdio starija privilegija njezina. Na toj povelji imade i pecat hercegov s trouglim stitom i u njem obiteljski grb Anzuvina (liljani); a naokolo pefiata nadpis: »S(igillum) Karoli de Duracio duc(is tocius Sclav)onie.« Iz Zagreba posao je herceg Karlo na jug, te se je napokon na- stanio u Zadru, koji mu je bio stolica za ditavog vladanja u Hrvatskoj. Dne 1. listo- pada 1372. poslaSe Trogirani svoje poslanike u Zadar, da izkazu pocast hercegu, i da mu predadu dar od petdeset dukata. (Ljudevit zavladao Poljskom, 17. studenoga 1370.). Jo§ godine 1339. bijaSe odredjeno, da ce Ljudevit naslijediti svoga ujaka Kazimira Velikoga na poljskom pri- jestolju, ako bi potonji umro bez zakonitih muzkih potomaka. Ljudevit bija§e se vec tada obvezao, da ce u tom slu6aju saduvati neoskvrnjenu cjelovitost kraljevine Poljske, da ne ce namitati poreza bez dozvole sabora, te da ce casti i sluzbe dijeliti samo domacim sinovima. Kao odredjeni baStinik poljskoga prijestolja pomagao je poslije vi§e puta svoga ujaka, narocito u ratovima s Litavcima (1351. — 1352), a uz to je budnim okom pazio, da mu ne izmakne obecano kraljevstvo. S toga si je god. 1355, pravo nasljedstva dao potvrditi od poljskih velikasa, suviSe je i s kraljem Kazimirom vise puta obnavljao uta- nateni ugovor (8. svibnja 1364. u Krakovu, i 1369. u Budimu). Napokon je i poljskoga vojvodu opoljanskoga Vladislava, sina svoje polusestre Eufemije, dozvao na svoj dvor, te ga 1367. imenovao za palatina ugarskoga. U to mu se najednom nadade zgoda, da izpuni svoju davnu zelju. Kralj Kazimir pao na lovu s konja tako nesrecno, da je malo zatim 5. studenoga 1370. u Krakovu umro.