Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/165

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


čitavu godinu 1361. vr§io poslove ban Leustahije; dana 1. do 16. svibnja vijedao je u Zagrebu na saboru slavonskih staleza, te je uz ino konafino rijesio spor izmedju opata u Toplicama (Topuskom) i susjednih plemica. Na koncu 1361 nestaje baaa Leustahija, te je onda od 21. svibnja do 25. srpnja 1362. banska stolica slavonska izpraznjena. Tek od 2. stude- noga 1362. vrsi zagrebacki biskup Stjepan Kanizaj 6ast i sluzbu >glavnoga vikara ditave Slavonije« (regni tocius Sclavoniae vicarius generalis), te ju obavlja do 17. srpnja 1366. Jos u prvoj polovici te godine bio je biskup i banske 6asti namjestnik Stjepan Kanizaj u osobitoj milosti kralja Ljudevita, koji kaze, da je upravu Slavonije povjerio biskupu >iz osobite Ijubavi* (ex nostra dilectione speciali); no malo zatim pomrsi§e se ti njezni snosaji izmedju kralja i biskupa. Na krive tuzbe i opadanja palatina Nikole Konta skinu kraij Stjepana s casti banskoga namjestnika, baci ga u tamnicu kao nevjernika, a onda ga protjera iz svoje drzave. Biskup ode na papinski dvor, i tek poslije pozove ga kralj opet kuci, poSto je dokazao svoju nevinost. Kralj ga tada obasu milostima, pa6e ga izabra za krstnoga kuma svojoj kceri Katarini. U Hrvatskoj i Dalmaciji je i dalje sve do srpnja 1366. banovao vazda vjerni i odani Nikola Se6. Citavo to vrijeme bio je on i knez Zadra, docim je u Spljetu od god. 1363. vrsio cast kneza Zadranin Ivan de Grisogonis, takodjer pouzdanik i Ijubimac kralja Ljudevita. Banu Nikoli utjecali su se Dubrovcani za svoje borbe s humskim knezom Vojslavom Vojinovicem, njemu su Siljali svoje poslanike radi Omisana i Krajinaca, koji su udarali na Ston; na njegov pozlv poslali su oni 2. prosinca 1362. svoga kancelara Todora s peCatom svoje obcine, da se s njim potvrdi ugovor kralja Ljudevita s austrijskim voj- vodom. Kao ban ili glavni vikar kraljev, i kao >predstavnik osobe kraljevskoga veliSan- stva« (personam regie maiestatis repraesentans) utjecao je u sve javne poslove. Dae 25. ozujka 1362. boravi u Trogiru, te obecaje Trogiranima, da ce iz njihova kotara ukloniti Vlahe, i zadaje im tvrdu vjeru, da po6ev od Gjurgjeva ne ce vi§e nijedan Vlah (nullus Morlaccorum) niti drugi od toga roda dolaziti s blagom svojim u kotar grada. Jednako se zauzima za Trogirane na kraljevskom dvoru, kad kastelan grada Klisa smeta njihovim trgovcima, trazeci od njih razne dace za njihovu trgovinu. Ban Nikola napokon brani podanike svoga kralja od nasilja i §tete, koje im 6'me stranci, narocito Mlet^ani. Godine 1363. navalio je Nikola Faletro, zapovjednik mletackog brodovlja u jadranskom moru, kod mjesta Sveti Spas sa dvije galije na brod Ivana Trogira:nina, te je bez ikakva razlozita uzroka dao brod potopiti. S mjesta posla ban Nikola iz Knina dne 15. travnja pismo na mletacku obcinu, zahtijevajudi zadovoljstinu za postradalog Ivana. Jos odluSnije nstaje ban u travnju 1364., kad su mletacke galije nanijele stete zadarskim gradjanima; jedino njegovoj energiji poSlo je za rukom obcinu prinuditi, da je krivce kaznila i stetu nadoknadila. Nikola Sec brine se i za boljitak crkvenih poglavara. Boraveci 7. ozujka 1366. u gradu Kninu potvrdi kninskomu biskupu povelju bana Nikole Banica od god. 1353., kojom mu je zajamcena desetina u. njegovoj biskupiji. U srpnju 1366. ostavi ban Nikola Se6 Hrvatsku i Dalmaciju, te se preseli u Zagreb. Kralj ga bija§e imenovao banom citave Slavonije na mjesto svrgnutoga biskupa zagre- koga Stjepana Kanizaja. Cast slavonskoga bana vrSio je Nikola kroz dvije godine (do lipnja 1368.), kad je kraij tu sluzbu namijenio svomu dosadanjemu magistru vinoto5a, Petru Cudaru (Zudar), koji ju je onda obavljao kroz punih dvanaest godina (do 1380,). Bani Hrvatske i Dalmacije bijahu u to: najprije magistar Konja Se6en (1366. i 1367.), sin erdeljskoga vojvode Tome, onda Emerik -(1368.), i Simun Mauricijev od plemena Pok (1369. i 1370.). Godine 1371. napokon preuze baniju u Hrvatskoj i Dalmaciji kraljev rodjak Karlo Dracki, kojemu bijase Ljudevit jos prije namijenio 6ast hercega hrvatskoga (slavonskoga). Karlo, herceg od Dra6a, bio je sin gravinskoga grofa Ljudevita, prastricevica kra- Ijeva, koji je bio zestok protivnik napuljske kraljice Ivane i njezina drugog supruga,