Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/164

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


što mogu bezodvlacno posvjedociti sa §est osidnika (jurata), koje ce imenovati. Tomu prigovori knez Ivan, da je retene Ivana, Lackova i Tvrtka zaista vec odavna jednoin bio zatvorio i drzao zarobljene, no radi toga, sto mu nijesu platili dada niti vrSili duzne sluzbe; ali pisama i privilegija nije im oteo, pace nije ni znao ni cue, da bi ih ikada imali, U toj ditavoj stvari posve je neduzan i nekriv. I sad pristupise osidnici ili jurati, njih dvadeset i dva, da pod prisegom izkazu Sistu i golu istinu. Nakon dogovora prisegose oni, da Ivan, Lackov i Tvrtko, a ni njihovi predci ne potjeCu ni iz jednoga od dvanaest plemena kraljevine Hrvatske, nego da ih je plemstvo hrvatsko pribrajalo svomu stalezu i zvalo plemicima u onomu injestu, gdje su ba§ osobno prebivali. Jurati ne znaju niti su culi, da bi oni imali kakva privilegija i pisma glede Cetine, a niti da ih je radi till pisama knez Ivan zarobio i pisma im ugrabio.

Prije medjutim, hego §to je kraljica u toj parnici mogla izreci konaCnu odluku, morade ona iznenada ostaviti Zadar i Dalmaciju (propter repentinum recessum de Jadra), na sto se mnoge pruce se stranke obratise na kralja Ljudevita u Zagrebu. Kralj Ljudevit bijaSe, Jos 28. studenoga potvrdio Na^manu Peirovicu i njegovim rodjacima od plemena Lapdani staru plemenstinu njihovu Karin; a sada je nastavio parnicu protiv kneza Nelipica. Po§to su pred majkom njegovom u Zadru prisegla samo dvadeset i dva osidnika ili jurata, dade on u Zagrebu priseci jo§ dvojici, naime Gregoriju, sinu krbavskoga kneza Budi- slava, i Nasmanu Petrovidu od plemena Lapcana, kojih nije 25. studenoga bilo u Zadru; a na to kralj 28. prosinca 1360. ponovo potvrdi poveljom knezu Ivanu Nelipidu zupu Cetinu, a njegovim protivnicimu Ivanu, Lackovu i Tvrtku nalozi vjednu Sutnju (perpetuum silen- tium) u tom predmetu. Ba§ istoga dana. 28. prosinca 1360, potvrdi kralj i knezovima Dioniziju i Pavlu Babonicu, sinovima bana Stjepana, grad Krupu za sve vijeke. Za boravka kraljeva u Zagrebu i kraljiCina u Zadru hke nedvojbeno mnoge stvari uredjene i parnice rijeSene. Uza sve to ostade dosta posla banima. U Slavoniji je kroz