Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/152

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


imajući stalnih selišta ni kućišta. Plemena se ta zovu Turci. Jedno pleme tih Turaka, bježeći izpred silnih Mongola, ostavi još u 13. stoljeću svoju staru domovinu na iztoku Kaspijskoga mora, te se preseli na zapad u Malu Aziju (Anadol). Vodja plemena, po imenu Osman (1288.— 1326.), sin Ertogrulov, primi tu sa svojim pukom službu nekoga seldžučkoga sultana, koji mu ustupi komad zemlje u sjeverozapadnoj Frigiji. Nakon razsula seldžučke drzave proglasi se Osman samostalnim sultanom (1299.) i stvori samosvojno carstvo, kojega se podanici po njemu prozvaše Osmanlije. Već Osman razširi svoju državu po Bitiniji, te dopre do Bijeloga (Mramorskoga) mora.

Osmana naslijedi sin Urkan ili Orkan (1326. — 1362.). On bijase malo prije smrti otceve osvojio znameniti grad Brusu (1326.), te ju sada ucini prijestoljnicom svoje drzave. Nadalje oblada do kraja Bitinijom i ostalim oblastima u sjeverozapadnoj Maloj Aziji, tako da se je prikuSio uzkim morskim vratima, koja razstavljaju Aziju od Evrope. Od toga casa prijetijahu Turci ili Osmanlije Evropi, a u prvom redu byzantskomu carstvu i slavenskim drzavama na Balkanskom poluotoku. Medjutim ni Byzant ni slavenske drzave ne uiinise nista, da ih odbiju od Evrope, pace im sami utrijese put u svoje oblasti i zemlje U byzantskom carstvu naslijedio je cara Andronika III. nedorasli sin njegov Ivan V. Paleolog (1341. — 1391.), po majci svojoj Ani unuk savojskoga vojvode Ama- deja V. Mladomu, tek devetgodisnjemu caru podize se suparnik Ivan Kantakuzen, koji je drzavom upravljao kao car sve do god. 1356. Za borba, §to ih je carica majka Ana vodila s Kantakuzenom, a i za ratova byzantskih na srbskoga cara Stjepana Dusana, cesto su puta ratujuce stranke dozivale u pomoc susjedne Turke i kao saveznike i kao placenike, te su ih tako sami mamili u Evropu. Nije zato cudo, sto je sultan Urkan 6ekao tek na zgodu, kako da uhvati cvrste stope na evropskom kopnu. Medjutim ga prete(^e hrabri i ponositi njegov sin Sulejman, koji je stolovao u Bigi, blizu Dardanelskih vrata. Godine 1353 pozove on jednoga dana najznatnije vojvode turske: Adzebega, Gazi- Fazila, Evrenosa i Hadzi-Ilbeka na dogovor, kako da se dokopaju koje tvrdinje na trackom poluotoku (Chersonesu), koji tek uzka vrata Dardanele (stari Hellespont) razstavljaju od Azije. Izbor pade na okolicu Galipolja, narocito na tvrdjicu Tzympe (danas Cini ili Dzemenlik), sat i pol vise Galipolja. Adzebeg i Gazi-Fazil sjednu odmah prve noci poslije toga dogovora u 6amac i prijedju na drugu stranu, da razmotre polozaj i prilike. Tu uhvate u vinogradima jednoga Grka i prevedu ga na drugu stranu k samom Sulejmanu, koji od njega saznade sve, sto mu je trebalo. Doznavsi tako, gdje je najslabije mjesto tvrdjice i da je posada njezina malena, odluci namah da izvede svoj naum. Kako nije imao spremnih ladja, on na brzu ruku skupi nekoliko splavi, pak se na njima preveze na drugu stranu sa svojih 80 najodabranijih vojnika. Sve mu podje srecno za rukom, i tvrdjica Tzympe bude uzeta bez ikake tegobe. Poslije bi turska posada u tvrdjici po- vecana na 3000 momaka. Kad je zatim 2. ozujka 1354. zestok potres razvalio mnoge gradove i mjesta uz obale Bijeloga mora, te pokopao sila tamosnjih zitelja, provaliSe novi osmanlijski copori iz Male Azije, te pabirkovahu robeci izmedju svjezih ruSevina. Tom prigodom zauzese Turci i cvatuci trgovacki grad Galipolje, >kljuc Carigrada i citave Evrope*. Sulejman namjesti u zauzetom Galipolju za zapovjednike Adzebega i Gazi-Fazila, kojih se grobovi jo§ i danas vide i pokazuju u pomenutom gradu. Tako obladaSe Turci ili Osmanlije sigurnim prelazom preko Dardanela, i nikakvim mol- bama ni diplomatskim mudrolijama, pak ni novcem ne mogaSe Ivan Andronik skloniti lukavoga sultana Urkana, da vrati Byzantincima tu neprocjenjivu tekovinu svoga sina. Pa6e potonje politidke prilike omoguci§e Sulejmanu, te je mogao bez ikake zapreke turske dopore voditi preko Dardanella, pak ih naseljivati po gradovima i selima, a brojne Grke siliti, da sele u Aziju. Tako oblada Sulejman posve poluotokom tradkim, pade se na posljedku i sam na njem nastani. Vojvoda njegov Hadzi-Ilbeki razSiri mu drzavinu sve do Rodosta i do doljne Marice. Hrv. povj. II. I. 10