Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/151

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


(Gomnech, Gumach, Gymnich = Bosiljevo kod Čazme)«. Pričanje Ivana arcidjakona potvrdjuju drugi spomenici, naročito kraljeve povelje, po kojima znademo, da je Ljudevit 26. travnja 1365. boravio u Slankamenu, a 30. svibnja »pred našim gradom Vidinom u Bugarskoj« (ante civitatem nostram Bodoniensem in Bulgaria). Kralj povjeri izprva upravu i obranu osvojene zapadne bugarske drzave erdeljskomu vojvodi Dioniziju, koji se u viSe povelja kraljevih, izdanih u Ijetu 1366., zove »kapetan grada i oblasti Vidinske kraljevstva nasega Bulgarije« (capitaneus civitatis et districtus Bidiniensis regni nostri Bulgariae). Podjedno posla iz Bosne osam Franjevaca, koji stadose razkoinike i krivo- vjerce (patarene) u Bugarskoj obracati na katoliCku vjeru. I zaista se bugarski narod rado odazivase poziva franjevaca: sve na hrpe hrlili su velikasi s narodom, da primu sv. krst Osobito se skloni pokazase patareni. Tako se zgodi, da je ono nekoliko franjevaca za petdeset dana preko 200000 Bagara privelo u kriio katoli6ke crkve. No to ne bijase ni treci dio tamosnjega puka. Jo§ u studenom 1367. vele Dubrovcani, da se Ugarska prostire »sve do Vidina«. U to je vrijeme kralj Ljudevit od vidinske oblasti, kao i od nekih staro-ugarskih kotara (OrSava, SebeS, Temesvar) stvorio zasebnu banovinu bugarsku, te joj imenovao za bana najprije magistra Ladislava, sina Filpusova; no vec 1. ozujka 1368. povjerio je tu banovinu (banatum regni nostri Bulgariae) magistru Benediktu, sinu Pavla Heemova. Benedikt, ban kraljevstva Bulgarije, branio je sa svojom bracom i rodja- cima hrabro i uztrajno povjerenu mu banovinu; zato mu kralj 22. lipnja 1369. podijeli »pravo maca i torture* u njegovim posjedovanjima. Medjutim se je Ljudevit mozda jos iste godine, no svakako prije 18. ozujka 1370. (jer se toga dana za Benedikta kaze »quondam banus Bodoniensis«) pogodio sa zarobljenim carem Ivanom Sracimirom. Izvadio ga iz tamnice, vratio mu drzavu uz neke izvjestne pogodbe i za neke sluzbe, a na to zasio Ivan Sracimir carsku stolicu u Vidinu kao kletvenik ugarskoga kralja. Jamacno nije Ljudevit mogao sam obraniti bugarske banovine od navala trnovskoga cara, pak je s toga volio vratiti Vidin njegovu gospodaru kao svomu vazalu. Za taoce i jamce svoje vjernosti i odanosti ostavio je car Ivan Sracimir na dvoru kralja Ljudevita dvije svoje kceri, koje su odsad zivjele kao dvorske gospojice uz kraljevu majku i suprugu. Jedna od till kceri umre brzo; druga, po imenu Doroteja, udje radi svojih krijeposti u volju i milost kralja Ljudevita. Poslije se mladi ban bosanski Tvrtko zaljubi u nju, te se ozeni njom godine 1374.

Dok su godine 1365. i 1366 glavne slavenske drzave na balkanskom poluotoku bile ill u posvemasnjem razsulu ill skroz nemocne, podigla se upravo silno vlast kralja Ljudevita na jugu njegove drzave. Citava Bosna s jednim dijelom Huma, velik dio sje- verne Srbije s Biogradom, i zapadna Bugarska bijahu u njegovoj posrednoj ili nepo- srednoj vlasti. Po milosti njegovoj vladao je ban Tvrtko u Bosni, i poslije car Ivan Sracimir u Vidinu; njegovu je vlast priznavao i jedan srbski knez na jugu banovine MaCve, po svoj prilici knez Lazar Hrebeljanovic. Da je Ljudevit skupio sile svih tih svojih vazala i njihovih zemalja, mogao bi bio jos za vremena odvratiti od balkanskoga poluotoka veliku pogibao, koja mu bijase zaprijetila dolazkom Osmanlija ili Turaka u Evropu. Bas za vlade Ljudevitove bijahu se Turci ili Osmanlije ugnjezdili na balkanskom poluotoku, te prodrii gotovo sve do oblasti, koje su bile vise ili manje pokorne ugar- skomu kralju. Ali Ljudevit nije shvadao zamasaj turske provale, te nije nista radio na obranu svojih vazalnih knezova; pace je iza 1370. svu paznju svracao na Poljsku, na zapadnu Evropu, kao i na Italiju. Tim je i skrivio svu potonju nevolju, koja je zadesila krScansku Evropu od Turaka ili Osmanlija. (Turci ili Osmanlije do boja kod Crnomena, 26. rujna 1371.) Na medji Evrope i Azije uvalilo se prostrano Kaspijsko jezero ili Hvalinsko more. Njemu na iztoku puklo je golemo nizozemlje Turan ili Turkestan, kojega velik dio izpunjuju prostrane stepi. Na njima se nekad skitahu i jos svedjer skicu poludivlja plemena, ne