Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/147

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


U poslanicama na hrvatskoga i bosanskoga bana jednako se tuže, pak završuju: »A sada se (Vojslav) vjerojatno s velikom vojskom sprema na nas. I već je blizu nas, samo za jedan dan. Posto ste u svojim listoviina nama obznanili, da vam je od vaSega kralja izdan nalog, da nas morate braniti od svih, koji hoce u nas dirati, neka blagoizvoli va§e gospodstvo priteci nama u pomoc, te obraniti nas od redenoga neprijateija i njegovih privrzenika*. Ali 6ini se, da ni jedan ban nije pritekao Dubrovniku u pomoc, jer vec 26 kolovoza 1356. javljaju Dubrovcanu kralju, da su se s Vojslavom Vojinovicem pogo- dili. U torn pismu kazu, da je humski knez Vojslav, »covjek nevjeran i zao« (perftdus et nequam), zaprijetio, kako ce njima »poru§iti s temelja crkve i domove, izcupati vino- grade i drvece, i ciniti im svaku mogucu stetu, a s nijednoga drugoga razloga, nego sto su vjerni podanici kraljeva velicanstva«. Da ga se oslobode, odkupi§e se njemu sa svotom od 6etiri tisuce perpera ili dvije tisuce forinti, a za to ce ih »ostaviti u miru*. Ali on je nevjera; pak za to javljaju sve to kralju, nadajuci se, da ce on Vojslava svla- dati i njih osvetiti.

No svi vapaji Dubrovcana nijesu koristili. Kralj Ljudevit pacie kao da je zajedno s banom Nikolom Secom snovao, kako da izrabi nevolju Dubrovcana, da ih §to jace sku6i i ogranici njihove povlastice. Tako ne preostade Dubrovniku drugo, nego da se s Vojslavom Vojinovi(iem sasvim izmiri. I knez Vojslav zaista umre u drugoj polovici god. 1363 kao prijatelj svoje susjede, dubrova^ke obcine. Medjutim bijahu se pomrsili odnosi izmedju kralja Ljudevita i njegova kletvenika, bosanskoga bana Tvrtka. Koji su bili uzroci i povodi toj razmirici, ne da se prema dosad poznatim izvorima ustanoviti. Kralj Ljudevit i ugarski Ijetopisci kazu, da je kralj pokrenuo na Bosnu krizarski rat, poglavito da iztrijebi »nebrojeno mnoztvo heretika i patarena«, koji bijahu posve mah preoteli i gotovo iztisnuli katoli6ku vjeru; no nema ni najmanje sumnje, da je kralj zapoceo rat i s politickih razloga. Ta kralj Ljudevit odvracao je jos 1357. knezove Hrvatinice od bana, a i potonje bune bosanskih knezova proti banu dokazuju, da se je kralj Ljudevit suvise uplitao u bosanske poslove. Mozda mu se je ban Stjepan Tvrtko i nakon ustupa Huma cinio suvise jak, a mozda je i ban Tvrtko snovao, da se otrese skrbnictva, pod koje bijase spao. A mozda su i prilike u Srbiji doprinijele, te je planuo razdor i rat izmedju kralja i bana. Rat se je vodio u Ijetu godine 1363. Kralj Ljudevit odluiio udariti na Bosnu sa dvije strane i sa dvije vojske. Jednu ce vojsku voditi palatin Nikola Kont i ostrogonski nadbiskup Nikola, kraljev kancelar; ta ce vojska iz iztocne Slavonije provaliti preko Save u banovinu Usoru, te ondje redom osvojiti poglavite tvrdjave, narocito znameniti Srebrenik, Drugu ce vojsku povesti sam kralj Ljudevit u pravu Bosnu, te ce iz Hrvatske preko Hlivna i Dlamoda prodrijeti prema gradu Jajcu na Vrbasu. Vec u veljaci 1363. znalo se je u Dalmaciji, da ce kralj s kraljicom do6i u Zadar, te 14. veljace §alju Trogirani svoje poslanike u Zadar, neka zamole kralja, da posjeti i Trogir. Potonjih mjesecih neprestano i kralj i ban Nikola Sec traze od Trogirana razliditih stvari za opremu vojnika, pace jo§ 29. lipnja dozvoljava trogirsko vijece kralju vojnika i oruzja (mittantur regi 4 balistrerii, 4 panisii cum sagittis ipsis sufficientibus)- U isto vrijeme zabrinuto je vijece grada Dubrovnika za svoje trgovce u Bosni; 20. svibnja vijeca, §ta da se »poradi smutnja« u Bosni (in partibus Bossine propter nova que ha- bentur) ucini »za spas recenih trgovaca« (pro conservacione dictorum mercatorum), a 5. lipnja zabranjuje svojim trgovcima u Bosni pod globu od 500 perpera, »da se nijedan ne usudi budi sam unici budi svoju robu poslati u kaStele onih krajeva*. Tu svoju zabranu opetuje i pooStruje dubrovadko vijece 18. lipnja. U to bijase se kralj Ljudevit vec pripremio za rat. Ne spominje se doduse, ali nema sumnje, da mu se je pridruzilo vise hrvatskih knezova, a nedvojbeno cetinski knez Ivan Nelipic, kojega je kralj pred 6etiri ili pet godina obasuo novom miloscu, te ga