Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/146

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Nikoli Gorjanskomu neki srbski velikaš, kojega se je oblast prostirala u Podunavlju (možda je to bio knez Lazar Hrebeljanović), pak je u njega tražio pomoći protiv svojega protivnika, od kojeg ga nije mogao ili htio obraniti slabasni car Uros. Srbski velikaS obecavase, da ce prigrliti katoliCku vjeru, mozda i to, da ce priznati vrhovnu vlast ugarsko-lirvatskoga kralja. Kad niu je na to poslo za rukom, te je s pomocu ugarskih ct'ta svoga protivnika svladao i ubio, pomagaSe on Ugrima udarati na Srbiju. U svibnju 1359. podje sam kralj Ljudevit s brojnom vojskom na jug, te stize 31. svibnja do Slan- kamena. Najprije poSlje jedan od"o preko Dunava ili Save; taj dopre sve do juznoga kraja ravnice, gdje se sukobi sa srbskom vojskom, koju nakon zestoka boja zatjera u susjedne gore. Na to podje i sam kralj s glavnom vojskom, te se stade probijati kroz gorske klance. No posto mu se Srbi nijesu nigdje vise odupirali, nego su vazda pred njim uzmicaii i u §ume se zaklanjali, ne preostade ni Ljudevitu, nego da se sa svojom vojskom iz tih neprohodnih krajeva vrati. Jos 6. srpnja ratovao je Ljudevit u Srbiji (in descensu exercituali in Servia), a 1. koiovoza bio je vec u Vi§egradu. Pohod njegov u Srbiji pri- bavio mu je bar to, da je svojoj drzavi osigurao banovinu IMaCvu, i da je jedan srbski velikas priznao vrhovnu vlast njegovu.

Jedva što se je kralj Ljudevit slavodobitno vratio iz srbskoga Podunavlja, stadoSe mu Srbi vracati nemilo za nedrago. Velmoza srbski Vojslav Vojinovic, knez Huma, ko- jega je oblast dopirala od srbske Morave preko Sjenice i Gackoga do primorja izmedju Dubrovnika i Kotora, stao je udarati na Dubrovnik i njegov kotar. Vec 13. koiovoza javlja dubrovacki knez Ivan Bunic poslaniku obcine na ugarskom dvoru, Marinu Guceticu, ove tuzne vijesti: >Knez Vojslav Vojinovic posla 6. ovoga mjeseca svoju vojsku na Rijeku (Ombla), Rozat (Ragatum) i Sumet (Conchetum), te dade sve opustoSiti i zarobiti Klimu Tome Drzica. Poslasmo na to k njemu za poslanika Ivana Pavla Gundulica sve na Gacko. Taj se je ondje s njim dogovarao i zatekao ga je straSno gnjevna na nas. Govorio je: »Doci cu eto 'sa svojom vojskom sve do Lesne (zeljezne) ploce, i ondje cu stajati s ditavom vojskom i dati cu opusto§iti citav kotar dubrovaciki, te ne cu postediti ni crkve. I uzet cu vama Stonski rat, jer je moj. Ja sam knez Huma, a Stonski r.it je stolica knezova humskih, pak je s toga moj*. I jos mnogo i nebrojeno je prijetio, kako ce doci s citavom silom svojom na zator citave nase zupe (kotara), govoreci, da imade za to zapovijed od kralja raSkoga, jer je gospodin kralj ugarski provalio u zemlju srbsku (ex eo quod dominus rex Hungarie ivit super terrenum eius). I to nam je javio na§ poslanik u svom pismu, da je knez Vojslav neku karavanu, za koju je doznao, da dolazi s Prije- polja, dao zaustaviti. Povodom tih nepravda i povreda Vojslavljevih, kao i zato, §to je uztrajao u svojoj vrlo zloj odluci, Saljemo naSa pisma gospodinu kralju i palatinu, i nala- zemo tebi, da recena pisma predade§, te se za odgovor pobrines; podjedno moras kralju i palatinu kazati sve ono, sto ti se cini zgodno za nas boljak i spasenje Jer taj Vojslav skuplja dnevice vojsku, koliko samo moze, da nam otme Stonski rat i nanese Sto vise Stete. O svem tom obavijestili smo takodjer gospodina bana Dalmacije i Hrvatske, kao i bana Bosne«. U zasebnom pismu na kralja tuze se Dubrovcani ovako: >Tek sto se je vaSe kraljevsko Velidanstvo vratilo iz Slavonije (Srbije) u Ugarsku, nanesene su nam mnoge nepravde i uvrede sa znatnom stetom po nekom Vojslavu Vo|inovicu, barunu kralja raskoga (srbskoga), koji se naziva knezom Huma. Taj je vec dao plijeniti jedan dio na§ega kotara (zupe) i zarobiti nekoga nasega vlastelina; a nedavno je dao zadrzati vise nasih trgovaca, koji su se sa svojim mnogo vrijednim trgom vracali iz Srbije. Kako nas obavjestuje neki nas poslanik, smijera on opustositi sav na§ kotar, govoreci, da mu je tako zapovjedio srbski kralj. Sve to dojavili smo velemoznomu gospodinu Nikoli (Sedu), po va§oj oviasti (mandato) banu Dalmacije i Hrvatske, kao i velemoznomu muzu, gospo- dinu Tvrtku, po vaSoj kraljevskoj oviasti banu Bosne. S toga molimo smijerno vaSe veliCanstvo, da udostojite i blagoizvolite nama, svojim vjernima, zgodnim nadinom pomodi*.