velikaši hrvatski. Franjo Damjanov predloži ličkoga kneza Kurjaka Disislavića od plemena Mogorovića, a Toma Franić krupskoga kneza Dionizija, sina nekadanjega slavonskoga bana Stjepana Babonića. Prvi dobi 34 glasa, a drugi 31; i tako bi izabran knez Kurjak Disislavić. Vijeće odredi još Gregorija Petrova i Franju Damjanova za poslanike, koji ce kneza Kurjaka obavijestiti o izboru, te u kraljevskih povjerenika izraditi potvrdu njegovu.
Komesari kraljevski postigli su još, da su i Trogirani izabrali za svoga kneza domaćega čovjeka, naime Zadranina Franju Jurjeva, koji se poslije zove »kraljevski vitez i po kraljevoj odredbi knez« (regius miles et de regis mandate comes). Negdje prvih dana listopada ostaviSe kraljevski povjerenici Hrvatska i Dalmaciju, po§to su u svim dalma- tinskim gradovima namjestili za knezove same domace Ijude, podanike svoga kralja. U Hrvatskoj ostade sam ban Ivan Cuz, koji stoluje 6. listopada u gradu Kninu. Vlast toga bana je velika, kako nije bilo od Pavla, kneza Bribirskoga, jer on banuje od Gvozda sve do Dubrovnika: ditavom Hrvatskom, Dalmacijom, pade i onim dijelom Huma, koji je pred dvije godine kralju morao ustupiti bosanski ban Stjepan Tvrtko. S toga je ban Ivan svomu naslovu pridao rijeci ;>gospodar Humske zemlje< (dominus terre Halme). U studenom 1358. nestaje bana Ivana Cuza, a njegovo mjesto zapremio dosadanji dvorski sudac Nikola Sec, koji je vec jednom (1346 — 1349.) banovao u Hrvatskoj. Novomu banu bijaSe prva zadaca, da sto jace skuci dalmatinske gradove, te da ih ne- posredno pokori svojoj vlasti. S toga je nastojao, da ga u svim gradovima izaberu za svoga kneza, kako je to bilo nekad za Bribirskih knezova. Sreca mu se nasmijala. Jos 22. studenoga 1358. izabran bi za kneza u Zadru, a zatim slijedece godine i u Spljetu. Spljetskomu vijecu stize naime 3. svibnja 1359. pismo od kralja Ljudevita, u kojem ih izravno pozivase, da njegova bana izaberu za kneza I opet se dize Franjo Damjanov, te predlozi, da se kraljevu pozivu zadovolji. Vijece mu se odazva, te jednoglasno sa 71 glasom proglasi bana Nikolu Seca za svoga kneza. Izabra ga na dvije godine, dakako uz placu, koju su dobivali dosadanji knezovi. Nastojanje bana Nikole Seca zabrinu tezko Dubrovcane, koji se pobojase, da bi se on i njima mogao nametnuti za kneza. Opremise zato pod konac god. 1359 dva svoja poslanika kralju Ljudevitu u Visegrad, koji su uz druge molbe i zelje imali izmoliti od kralja, da im iznova potvrdi pravo, da mogu slobodno po svojoj volji birati kneza za svoju obcinu. Kralj im na to zaista 3. sijednja 1360. izdade pismo, kojim obnovi, da smiju »sIobodno birati i primiti za kneza, odakle god koga hoce (undecumque), izuzev samo Mletcane i njihove privrzenike, kao i druge neprijatelje i protivnike (emulis) njegove«. (Borbe sa Srbijom, Bosnom i Bugarskom, 1358 — 1370.). Slavnim mirom u Zadru podigla se silno vlast kralja Ljudevita. Nijedan vladar po6ev od Kolomana ne bijase pod svojim zezlom skupio toliko hrvatske zemlje; njegovo bijase iitavo primorje hrvatsko-dalmatinsko od Trsata pak sve do juznih granica republike dubrovadke, njegovi bijahu svi otoci od Krka do Lastova i Lokruma. Mocni knezovi Frankapani, koji su dosad morali sluziti dva gospodara, bili su sada izkljud:ivo njegovi podanici; ne samo loza modruSka, kojoj je tada bio na teu knez Bartol (VII.) sa svojim sinovima Stje- panom I. i Ivanom V. i koja je odavna vec naginjala hrvatsko-ugarskim vladarima, nego i loza krika, koja bijase spala na jednoga dlana, na kneza Nikolu. Ban Nikola SeC stao se tada nazivati »banom citave Dalmacije i Hrvatske*. Knezovi hrvatski, ti nekad gordi protivnici kraljevske vlasti, bijahu ili ponisteni. kao Bribirski knezovi i knez Gregorija Kurjakovic, ili se grijahu na suncu kraljevske milosti, kao knezovi Disislavici od ple- mena Mogorovic u Lici i Podgorju, Gregorije (mladji), Toma, Butko i Nikola Kurjakovidi (sinovi Budisavljevi) u Krbavi, kao i knezovi Ugrinici od plemena Subic u gradu Rogu na Krci. Pa6e i knez Ivan Nelipic bijase se zabrinuo za svoju driavinu; s toga je 9.
