Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/140

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


dubrovačkih i njihovih zastupnika, ponudjeno mu gospodstvo nad gradom (dominium civitatia) potvrdjuje, odobrava i prima, te je podjedno spreman potvrditi sve, što gradjani od njega traže. Sad biše ustanovljeni uvjeti, te odredjeno, šta će Dubrovnik činiti kralju, a šta opet ima da kralj čini za obćinu. Pošto bi ugovor sastavljen, prisegoše na nj, metnuvši ruke na sveto evangjelje, najprije kralj, a za njim svi nazočni velikaši, s njima ban hrvatsko-dalmatinski i slavonski. Dubrovački poslanici, na čelu im nadbiskup Ilija, položiše takodjer zakletve; podjedno bi odredjeno, da ce kralj poslati u Dubrovnik zasebna pu- nomocnika, pred kojim ce i tamosnje gradjan- stvo priseci vjecnu vjeru i pokornost kralju i nje- govoj svetoj kruni. Malo 'dana zatim, dne 27. svibnja 1358., izdade kralj Dubrovniku zasebnu povelju, u ko- joj se spominje, §to se je naustice utanaSilo u kraljevskom vijecu. Tu su takodjer zabilje- zene pogodbe, uz koje je Dubrovnik primljen u zakrilje i za^iitu kralja Ljudevita. Pogodbe jesu ove: Obćina grada Dubrovnika, ili izvjestni gradjani njezini priseći će, taknuvši sveto evangjelje, vjernost i po-