Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/136

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Tek što se predao Šibenik, malo dana zatim, dne 17. prosinca, oblada ban i Zadrom. Tu mu bijaše pomogao vodja njemačkih plaćenika Burchard Ellerbach. On je prije sa svojim ljudima bio u mletačkoj službi, te je neko vrijeme bio u posadi u Zadru. Tako je poznavao to^no grad i njegove utvrde, gdje su najslabije, pak i prilike u gradu, a narocito je znao, kako su vec odavna zitelji nezadovoljni s mletaikim vladanjem. Taj Nijemac dakle sporazijmi se s opatom benediktinskoga samostana sv. Mihajla, koji je stajao tik do gradskog zida, i opat udesi, da su se nocu njemacki i hrvatski vojnici Ijestvama uzpeli preko zidina i u§li u samostanski dvor, odakle su onda provalili u varo§, da poubiju mletacku posadu i otvore gradska vrata. Vec kod prvoga okrSaja pogibe Burchard Ellerbach; ali njegovi ortaci otvorise srecno gradska vrata, te sva vojska pro- vah u grad. Citava varo§ pade u ruke dobitnika, jedino gradska tvrdja ostade u mletadkoj vlasti, te se u nju sklonise ostatci mletacke posade. Ban Ivan namah razasla po Dalma- ciji i Hrvatskoj glasnike, da objavi pad Zadra; u Spljet dodje banov pouzdanik, magistar Konja (Kogna) s pismom banovim, u kojem bi javljeno uzece Zadra. VeseH Spljecani nadariSe 28. prosinca glasnika sa 40 dukata.

Iza pada Zadra odmetahu se redom otoci. Prvih dana mjeseca sije^nja 1358. pobuni se otok Brae, a na to se Omisani, Spljecani i Trogirani na svojim brodovima priku6i§e otoku i gradu Hvaru, te ga zapali§e. MletaCki knez na Hvaru, Nikola Cornelio, spasi se jedino tako, da se je sklonio u tvrdju. Napokon predade se i Nin nakon duge podsade, za koje su branitelji pogibali od gladi, tako da su se morali hraniti i konjskim mesom. Tako ostade jo§ jedina tvrdja grada Zadra u vlasti mletackoj. Jos 10. sije6nja 1358. trazio je kralj Ljudevit od Spljecana, da mu poSlju zidara, tesara i drugih radnika za podsadu tvrdje zadarske (ad belando castrum Jadere); ali prije, nego §to je pala i ta tvrdja, utanacen bi mir izmedju kralja Ljudevita i Mletcana. (Mir u Zadru 18. velja6e 1358. — Dubrovnik se sklonio pod zakrilje ugarsko-hr vatsko ga kralja). Vec od srpnja stizavahu radostne vijesti kralju Lju- devitu u Ugarsku. U Italiji bijahu Mlet6ani izgubili najveci dio svojih posjedovanja na na kopnu, pace i samomu Trevisu prijetila je pogibao, da ce se napokon ipak morati na milost i nemilost predati; u Dalmaciji je mletaCka vlast dnevice padala. To i skloni Ljudevita, da je u mjesecu studenom 1357. odlucio poci sam u Dalmaciju, da bude nazofian slavlju svoga bana. Dne 28. studenoga desio se je u Zagrebu, a u prosincu dosao je u Dalmaciju, te je po svoj prilici namah i usao u netom (17. prosinca) osvo- jeni Zadar. Tu ga nadjoSe i punomocnici mletadke republike, Petar Trevisano, Ivan Gradenigo i kancelar Bounintendi, koji bijahu do§li, da po §to po to u ime svoje obcine utanace mir. Mletci naime bijahu se uvjeriU, da taj put ne ce modi kralju odoljeti, pak bijahu gotovi i na najvece zrtve, samo da spase, sto bi se jo§ spasti moglo. Kralj se je izprva kratio, da ugovara o miru, ali ga je na to sklonio njegov vjerni saveznik Franjo Carrara, namjestnik njemackoga cara u Padovi. Stalo se ugovarati na temelju punomoci i naputka, Sto su ga duzd Ivan Delfino i obcinsko vijece mletadko podijelili svojim poslanicima jos 28. studenoga 1357. Ali ugovaranje se oteglo, i tek 18. veljade 1358. ugovoren bi u Zadru u samostanu sv. Franje, u sakristiji crkvenoj, defi- nitivni mir, vele znamenit za povjest hrvatsku u srednjem vijeku. Medju inim natezalo se mnogo poradi grada Dubrovnika, za koji mletacki povjerenici ne htjedose izprva ni iuti, tvrdeci da Dubrovnik ne pripada Dalmaciji. No posto Ljudevit nije htio od svoga zahtjeva odustati, moradoSe napokon i na odstup toga grada privoljeti. Poglavite ustanove mira jesu ove: Mletci se za sve vijeke odriiu svih prava i zahtjeva u pogledu Dalmacije, te ustupaju kralju Ljudevitu ditavu Dalmaciju »od sredine Kvarnera sve do medjaSa grada Dra6a« (a medietate Quarnerii usque ad confines Du- racii) sa svima gradovima, zemljama, tvrdinjama, otocima, lukama i pravima, i to poimence gradove Nin, Zadar, Skradin, Sibenik, Trogir, Spljet i Dubrovnik na kopnu (in terra Urv. povj. II. I. 9