Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/135

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


duši promozgate; iznosimo pred vas blagost nasega vladanja, i divljadtvo i strogost go spodstva ugarskoga, koje je vama posve nesnosno, pak s toga izvolite uztrajati u pokor- nosti i obicnoj vjernosti prema nama. Ako je sto protivno (tomu) ucinjeno, morate popraviti i nasu milost traziti, koju vam pripravno i spremno podajemo, oprostivSi svaku nepravdu. Cvrsta nam je nakana, imati vas za predrage i preporucene, kako smo vas svagda imali, te od srca cemo se brinuti za vase uzdrzanje i boljitak, pak cemo rado izlagati nase osobe i imanje za vas, kako to cini dobar otac za svoje sinove. O tomu svemu ocekujemo vas mili odgovor. Dano u nasoj duzdevoj pala6i dne 15. srpnja 10. indikcije*. Ne zna se, da li su Spljecani i Trogirani ista odgovorili; ali sudeci po zapisnicima obcinskoga vijeca spljetskoga, koji su nam sacuvani, nijesu se ti gradovi vi§e vratili pod vlast mletacku. Spljecani su izprva ostali pod upravom gradskih konzula, dok je u du- hovnim stvarima odlucivao nadbiskup Hugolin ili Ugolin. Dne 30. srpnja bise izabrani novi konzuli (Nicola di Lucaro, Francesco di Damiano, Crestolo di Pietro, Jancio di Leone, Novaco di Matteo); u istoj skup§tini izabra vijece spljetsko poslanike, koji ce poci kralju Ljudevitu, da mu se poklone i zamole potvrdu starih privilegija. Da je to poslanstvo i poslo pred kralja, sudimo po torn, sto je kralj Ljudevit zaista 30. kolovoza potvrdio gradu Spljetu stara njegova prava i slobostine. Od toga se tasa i u javnim izpravama kao u zapisnicima grada Spljeta vazda spominje ime kralja Ljudevita kao vladara. No grad nije mogao ostati bez kneza. S toga je vijece u svojoj skup§tini 19. studenoga 1357. opet izabralo kneza ili potestata, po imenu G e n t i 1 a iz grada Calli u marki jakinskoj, koji je ostao nacelnikom sve do 31. kolovoza 1358, kad ga je vijece rijeSilo dalje sluzbe u gradu. Odkad su se Trogir i Spljet vratili pod hrvatskoga bana i kralja, napeo je Ivan Cuz svu snagu, da predobije Zadar, koji je vec odprije podsjedao. Franjo Carrara, namjestnik njemackoga carstva u Padovi, poslao mu je u to ime u pomoc cetu njemadkih placenika pod Burchardom Ellerbachom (Conradum Eldebordum). Dok su sad njemaciki placenici stajali pod Zadrom, poSao je ban pred susjedni grad Nin, koji je tako opasao, da mu Mletci nijesu mogli nikakve pomoci podati. Sad su Mletci pregnuli, da barem spase Sibenik i Skradin. Tamo skupise svoju mornaricu, koja ce drzati u pokornosti ne samo te gradove, nego i sve otoke. Pace mletacko brodovlje zajedno sa SibenSanima podje do otoka Suleta (Maslinica, Solta), koji je pripadao gradu Spljetu, te ga nemilo opustosi. Suvremeni Ijetopisac spljetski A Cutheis pise, da su Mlet6ani sa Sibencanima »Sulecane porobili, usjeve palili, Ijude ubi- jali i zene davili, i mnoga druga zla cinili, a sve na prezir i sramotu Spljecana '. Medjutim ba§ ta nasilja mletackih placenika i mornara ozlojedise vjerne jos gradove u Dalmaciji. Pace i sami Sibencani ne mogose dulje podnositi zuluma mleta6ke vojske, te se napokon i oni odmetnuse. Oni otjerase iz svoga grada mletackoga kneza Andriju Justinijana i gradjanina Gregorija Dragoja, pak poslaSe svoje poslanike (nobilem virum Rodolanum Crasuneracich) pred Nin banu Ivanu s izjavom, da se pokoravaju kralju Ljudevitu i nje- govoj svetoj kruni. Ban se je s toga vrlo obradovao, te im je u taboru pred gradom Ninom (in obsidione civitatis Nonae) dne 14 prosinca 1357. izdao znamenitu povelju, kojom im najprije oprosti » sve nepravde, uvrede i izgrede, koji su po6inili proti kraljevu Velidanstvu ili njegovim podanicima sve do toga casa«; a onda im potvrdi sve stare ustanove, uredbe, darovnice i privilegija, dam im od predjasnjih kraljeva. Napokon im potvrdi otoke Srimac i Zirje, mlinove na slapu rijeke Krke i citav njihov kotar sa svima selima. Jo§ bi ustanovljeno, da se u kotaru grada Sibenika ne smije podizati ni kakva utvrda ni grad, da Vlasi ne smiju pasti svoja stada na njegovim pasnjacima, i napokon da ban ne moze uzimati talaca od Sibencana, nego da njih idu sve milosti, obca i posebna sloboda, koju uzivaju ostali gradovi Dalmacije.