da Sto da nije htio znati za kneza Pavla I., bana hrvatskoga i gospodara Bosne. Upiruci se u osobitu milost kraljevu otimao se je banskoj vlasti Pavlovoj; tini se paCe, da je doslo i do krvavih sukoba izmedju njega i bana Pavla. To slutimo i po torn, §to je ban Pavao osobito ugadjao ziteljima grada i otoka Raba, tim starim suparnicima Frankapana, i sto im je poslije potvrdio tvrdi Jablanac, za kojim su se otimale o6i krdkih knezova. Nije nemoguce, da se je knez Dujam slabo obazirao na bana Pavla i za to, §to je matica njegova vladanja, zupa Modruse, bila suvise udaljena od sredista Pavlove vlasti, §to se je sterala na skrajnjem sjeveru hrvatske banovine, na samoj medji prema Slo- vinskoj zemlji ili Slavoniji. A u Slavoniju nije dopirala svemoc bana Pavla, premda je u svoj pecat dao urezati napis »ban citave Slavonije*. Tu u Slovinskoj zemlji, od Gvozda do Kupe i Save, i od medja Kranjske pak sve do Bosne gospodovali su opet Babo- nici (knezovi vodiCki ili goridki), koji su nastojali u slavonskoj banovini polufiiti onako mjesto, kako ga je na jugu zapremao ban Pavao sa svojim rodom. I Babonici bill su za posljednjih Arpadovica koji put bani Slavonije, pa6e i bani »6itave Slavonije«, a i sad ih je svijet zvao »velikim knezovima«, jer im je vladanje bilo zaista ogromno. Ta njihov je rod gospodovao i u Kranjskoj, u Slavoniji drzali su najznatnije gradove kao Medvedgrad, Samobor, Okie na zapadu, a Zrin, Vrbaski grad i Glaz na jugu. Citave zupe i zupanije bile su u njihovoj vlasti, kao oba Pseta, Gorica, Gaj, Dreznik i Novi grad. No najznatniji bedem i srediste njihove vlasti bio je tvrdi Stenicnjak, za koji se bijaSe vec mnogo krvi prolilo. Stolujuci u Stenicnjaku mogli su lakse drzati na okupu ogromno imanje svoje, a i po volji zakrcivati prelaz preko Gvozda na jug u Hrvatsku. Knezovi Babonici, narocito braca Stjepan, Ivan i Radoslav, cudno se ponijese za borbe izmedju posljednjega Arpadovica i Anzuvina. Sad bi se priklonili Andriji Mletca- ninu, sad opet Karlu Robertu, primajuci od oba nagrade za »svoje vjerne slu2be<. No odkad se je Karlo Robert vjenSao za kralja u Zagrebu, ostado§e vjerni njegovoj zastavi. §to su knezovi Babonici bili u zapadnoj i juznoj Slavoniji, postadose naskoro kne- zovi Gorjanski u izto6noj. Vlastnikom grada Gorjana kod Djakova bijase u drugoj polovici XIII. stoljeca neki Ivan od plemena Druzina ili Druzma (Durusma, Drusma) Njegov sin, magistar Stjepan, stoji 1296. uz slavonsku herceginju Tomasinu Morosini, majku kralja Andriie, a vjerojatno je, da je u to ili nesto poslije bio ban u nekoj pokra- jini. Iza magistra i bana Stjepana ostadoSe tri sina: Pavao, Ivan i Andrija. Magistar Pavao Gorjanski bio je kastelan grada Pozege, kad je ono mladi Karlo Robert iza krunisanja u Zagrebu prolazio Slavonijom, primajuci poklone i prisege od svojih novih podanika. Pavao Gorjanski pohitao iz Pozege k Savi, kojom je mladi kralj plovio, poklonio mu se, predao mu Pozegu i prisegao mu vjednu vjernost. I tu je prisegu rod Gorjanskih odrzao kao ni jedna druga velikaska porodica u Hrvatskoj i Ugarskoj. Kroz stoljece i pol ostali su Gorjanski najtvrdji bedem vlasti Anzuvina i njihovih bastinika sve do kralja Matije Korvina. A kako im se je ba§tina sterala na domaku banovini Ma^vi, oni su podjedno redovito bili i bani maivanski, stojeci vazda na strazi prema Srbiji i njezinim vladarima, koji su svedjer hlepili za tom banovinom i tvrdim Biogradom. No ba§ u taj par nije bilo prijeke potrebe, da stanu na obranu Madve Jo§ od god. 1282. upravljao je Macvom srbski razkralj Stjepan Dragutin, po svojoj zeni Katarini rodjak izumrlim Arpadovicima i nedavno okrunjenomu Anzuvincu Karlu Robertu. Li§en od svoga mladjega brata Urosa II. Milutina srbskoga prijestolja, sklonio se Stjepan Dragutin u Ugarsku, gdje mu je §urjak Ladislav III. (IV.) Kumanac povjerio, da upravlja Macvom, Bosnom, zatim Srijemom, Biogradom i Branicevom. Ne zna se, kako je u obce vladao taj najnoviji kletvenik ugarskih Arpadovica; po poslanicama rimskih papa od god. 1291. sudeci progonio je odiudno patarenske krivovjerce u svojoj oblasti, za Sto ga je papa i primio u zaStitu sv. Petra. Za borbe Andrije Mletcanina s Anzuvinima pristajao je jamaino uz potonje, pa6e i sin njegov Vladislav bio je ocit privrzenik Karla Martella.
