Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata 2.djvu/109

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


Borba za kneza Jurja i njegovu Ostrovicu uzplamti još jače, odkad je koncem god. 1346. Zadar opet dosao u ruke mletacke. Obcina je dobro znala, da je Ostrovica u vlasti njezinoj branik Zadru, a u tudjim rukama opet vjecna prijetnja i mletaCkomu Zadru i ostalomu posjedu njihovu u Dalmaciji. U drugu ruku stadoSe na pocetku 1347. privrzenici kralja Ljudevita zajedno s banom hrvatskim Nikolom Secom i banom bo- sanskim raditi svima silama, da obladaju tim znamenitim gradom. Pace i samomu Zadru stade tada prijetiti kraljevska vojska. Mlet6ani staviSe s toga prvih dana mjeseca sijecnja 1347. u Zadar posadu od 200 konjanika i 600 pje§aka, a u tvrdju sv. Mihajla 50 Ijudi; podjedno utvrdi§e grad novim utvrdama. Jednako utvrdiSe providuri mletacki ostale gradove, a knezu Gregoriju II. poslaSe pomocnih 6eta za obranu Ostrovice. U to vrijeme kusahu redom razni vladari i dostojanstvenici, da izmire kralja Lju- devita s Mletcima. Bijahu to najprije bosanski ban Stjepan Kotroinanic, onda 6e§ki kralj Karlo IV., napokon akvilejski patrijarka Bertrand i saski vojvoda. Ali svima bijaSe trud uzalud: borba u Hrvatskoj i Dalmaciji bi nastavljena, te kralj evi Ijudi uprijeSe sve sile, da ma kojim naSinom zadobe Ostrovicu. Jo§ 8. ozujka 1347. zapovjedi mletacka obcina svomu knezu i kapetanu u Zadru, da namah pohita sa svojim cetama u Ostrovicu, ako bi to zatrazio knez Gregorije ; u obce da na njegov zahtjev po§lje u zaStitu pomenutoga grada 25 do 30 pjesaka, ali da uz to ne zaboravi na sigurnost Zadra. Podjedno zaklju^i mletacko vijece na molbu Gregorijevu, da ce ponovno poslati zasebna poslanika krckomu knezu Dujmu, koji bi izradio u njega, da odpusti svoga necaka Jurja i njegove sestre. No sve to naprezanje Mletaka nije napokon koristilo. Sam knez bribirski Grego- rije n., budi sto se je uvjerio, da ne bi mogao odrzati Ostrovice svojemu rodu, budi sto su ga kr6ki knezovi na to putili, odlu6i razkrstiti se s mletackom obcinom, te sebe i svoga sinovCa Jurja izmirili sa svojim zakonitim kraljem. Negdje u polovici god. 1347. posla knez Gregorije dva svoja poslanika kralju Ljudevitu. Bili su to GrduS (Gordus) od reda eremita, i Petar, sluzbenik Bribirskih knezova. Poslanicima bilo izjaviti kralju u ime kneza Gregorija i sinovca mu Jurja III., da zale, §to su s pokojnim knezom Pavlom II. tako dugo bili nevjerni svetoj kruni kraljevoj, pak mole, da ih primi u svoju kra- Ijevsku milost i zaboravi na njihovu dugotrajnu nevjeru. A da dokazu, kako su ozbiljno odlu^ili odsad biti vjerni i odani, predaju oni svoj grad Ostrovicu u kraljevske ruke. Kralj Ljudevit I, valjda vec upucen od kr6koga kneza Duj ma, primio je poslanike Gregorijeve vrlo milostivo. On je pa6e s privolom svoje majke, svoga brata hercega Stjepana, bana hrvatskoga i slavonskoga Nikole SeCa i drugih velikasa obim Bribirskim knezovima posve oprostio, te im o tom 31. srpnja 1347. izdao posebnu povelju. U toj povelji o6ituje uz ino: »Cinimo plemenito djelo, ako onima, koji su ludoscu krivnje pali, pomognemo brzim lijekom milosti. S toga hocemo, da znadu svi i svatko, kako su knez Gregorije, sin kneza Pavla, nekad bana, i Juraj, sin kneza Pavla, brata istoga Gregorija, osta- vili put bludnje i nevjere, kojim su dosad lutali, kako se 6ini, jo§ od vremena preblagoga gospodina Karla, nekad slavnoga kralja ugarskoga i naSega predragoga rodi- telja, pak su sada nadahnucem Bozje milosti od bludnje nevjere svratili se na put vjernosti i odanosti k nama i svetoj kruni. A po§to su odlud;ili napredovati u savr- senoj vjernosti, predali su u nase kraljevske ruke grad Ostrovicu, podpuno sa svima koristima i ma kojim pripadcima. S toga mi, koji volimo smilovati se nego osvetiti se, na poniznu i gorljivu molbu istoga kneza Gregorija i Jurja, sinovca njegova, podastrtu nama po bratu GrduSu od reda eremita i Petra, njihova sluzbenika, kao i radi gorljive vjernosti i iskrene odanosti, koju sada prema nama ocituju, primamo njih Ijubezno u krilo milosti nase, te opra§tamo njima sve uvrede i izgrede, koje su u tom pogledu proti naSemu veli^anstvu po^inili. Osim toga opra§tamo njima i njihovim potomcima po osobitoj milosti i vlasti kraljevskoj sve Stete i nepravde, §to su ih dinili oni i njihovi predji, i to