knjige, §to ih je sastavio krivovjerac Metodije, dok se u krScanskoj crkvi smije slaviti Bog samo posvecenim jezicima: zidovskim, latinskim i grckim. U sav glas zahtijevaSe sada latinsko svecenstvo, da se ukine hrvatska biskupija u Ninu i da se slavenski jezik posve iztrijebi iz crkve; zemlja hrvatska pak da se vrati onim latinskim biskupima, pod koje je od starine spadala, i koje su krsdanstvo med hrvatskim narodom razSirile. Biskup hrvatski Gregorije branio se je od prigovora i napadaja latinskih svedenika i biskupa, kako je samo mogao, a uza nj pristajahu hrvatski popovi (glagolaSi) i sav hrvatski narod. Gregorije je dokazivao, da je nadbiskup spljetski izgubio pravo na hrvatsku zemlju, kad se je odmetnuo od rimskoga pape i podlozio patrijarhi u Carigradu, da je sam papa osnovao za Hrvate biskupiju u Ninu i posvecivao tamosnje biskupe, da je hrvatski biskup prvak u citavom vladanju Tomislavljevu, i da se ne mora pokoravati prvostolniku spljetskomu, do nedavna jo§ odmetniku, nego jedino glavaru zapadne crkve u Rimu. A sto se tice slavenskoga jezika i svetih knjiga slavenskih u crkvi, najlakse je bilo Gregoriju da se brani, kad je mogao pokazati toHke poslanice papinske, koje su odobravale citav rad slavenskih apostola! All sav trud bio mu je zalud. Latinski popovi bijahu tvrde glave, pak ne popusti§e. I tako planu Ijuta borba izmedju obih stranaka, koje su dozivale u pomoc i rimsku stolicu i kneza Tomislava. No Tomislav nije se dugo pacao u te razmirice. Bilo mu je suzbijati Magjare, a zatini braniti Srbe i Crvene Hrvate od sile bugarskoga cara Simeona. Istom nakon sjajne pobjede nad Bugarima, posto se je Tomislav ovjencao kraljem hrvatskim i uredio prostranu drzavu svoju, mogao je pomisljati i na to, kako da se u njegovoj kraljevini rijesi ovaj spor izmedju latinskoga • hrvatskoga svecenstva. JamaCno ga je na to nutkao i papa rimski Ivan X., koji se bijase nekako nagodio s carem by- zantskim i patrijarhom carigradskim, te je sada htio, da se urede crkveni poslovi u Hrvatskoj i Bugarskoj. A bilo je u Hrvatskoj pokraj borbe med nadbiskupom spljetskim i biskupom hrvatskim, a i pokraj pitanja o slavenskom jeziku u crkvi jo§ i drugih stvari, koje su se morale nekako urediti. Godine naime 925. dosle su pod okrilje kralja Tomislava crveno-hrvatske oblasti Neretva, Zahumlje, Travunja i Dukija, a i neke srbske oblasti, koje su se doslije u crkvenim stvarima pokoravale carigradskomu patrijarhi. To- mislav nije htio, da te pokrajine ostanu i dalje uz istoSnu crkvu; zato mu bijase nesto uciniti, da se tu rimska crkva utvrdi, narocito bijase mu odluciti, da li ce se stare biskupije tih oblasti: stonska, dubrovacka i ko tor ska iznova podrediti prvostol- niku spljetskomu, kako su nekad bile, ili ce se mozda koja od njih uzvisiti na nad- biskupiju r Napokon bijahu i u samoj crkvi zavladali mnogi neredi i nepodobstine; sve- cenici nijesu svagdje zivjeli prema crkvenim ustanovama i odredbama, a i svjetovnjaci radili su mnogo toga, sto nije bilo u skladu s naukom i predajama vjere kr§canske. Trebalo je s toga uvesti neke odlucne preinake i reforme u crkvi hrvatskoj i dalmatinskoj. Da se dakle sva ova pitanja rije§e i reforme izvedu, naumi papa Ivan X., spora. zumivsi se s kraljem Tomislavom i crveno-hrvatskim knezovima, sazvati crkveni sabor citave Dalmacije i Hrvatske, koji bi se s^stao u gradu Spljetu, u stolici prvaka svih biskupa. Na ovom saboru, gdje ce biti najglavniji biskupi, opati i drugi svecenici, ali i neki svjetski velikasi s kraljem, vijecat ce se o ovim stvarima: 1. Izravnat ce se spor o prvenstvo izmedju prvostolnika spljetskoga i biskupa hrvatskoga. 2. Iztrazit ce se i odluditi o slavenskom jeziku u crkvi. 3. Uredit de se crkveni posli u crveno-hrvatskim i srbskim oblastima. 4. Uvesti ce se neke poboljSice glede crkvene stege, a tako isto izdat ce se nai^edbe^ da se pobolj§a cudoredni zivot tako svecenika kako svjetovnjaka. JoS god. 925, namah iza krunisanja Tomislavljeva, prispje^^e u Hrvatsku dva po- slanika papina, po imenu Ivan, biskup Jakinski, i Leon, biskup Prenestinski. Njima
