mjesto pred oltarom) jedan odliCniji svecenik, da odpjeva slavu Bozju. Pjevalo se pak ovako:
- >S1ava Bogu na visini, a mir Ijudima na nizini !
Slara i hvala Bogu, koji se smilova narodu, te mu dade krunjena kralja. Slara i hvala svetomu otcu papi rimskoma. Slara i hvala svijetloma i dobromu kralja hrvatskoma (Tomislavu). Slava i hvala i zdravlje. Blago narodu, koji doiivi taj veliki dan, da vidi krunjena svoga kralja. Blaieni dan novoga iivota naroda hrvatskoga. Blaieni dan, koji Tebi kralju darova vijenac vrh tjemena Tvoga. Slava i hvala Bogu, koji Te uresi kraljevskim znakovinia. Slava i hvala Bogu, koji Te prikaza natodu kao kralja velika i mozna. Cuvao te Bog u zdravlju na mnoga Ijeta, na slavu i srecu naroda ! Uslisi Gospodi molitvu puka tvoga; uslisi Gospodi ! Na mnoga Ijeta, na mnoga Ijeta, slava i hvala i zdravlje svijetlomu kralju hrvatskoma (Tomislavu i svijetloj kraljici i njegovoj djeci i njegovoj svojti. Na mnoga Ijeta slava i hvala i zdravlje!* Poslije ovih hvalospjeva nadari kralj svoga krunitelja. Taj mu prvi cestita, a za njim svi glavni dostojanstvenici kraljevstva. dok narod (vojska) klice: Na mnoga Ijeta! Sad izadju istim redom iz crkve. Kralj zajasi pripravljena konja, te na uzviSenijem mjestu stupi med narod (vojsku), pak zasjece macem na sve cetiri strane svijeta za znak, da ce braniti svoju kraljevinu od neprijatelja sa svih strana. Poslije toga dariva kralj narod (vojsku) sjajnom gostbom, a poglavice plemena i oblasti donose kralju razne darove. Ovako po prilici proslavljeno bi krunisanje kralja ^Tomislava na Duvanjskom polju. I poslije toga svecanoga cina ostade narod jo§ vise dana na okupu. Novi kralj Hrvata milostivo je darivao svoje vjerne sluzbenike, a poimence one junake, koji se proslaviSe u bugarskom ratu. Kraj toga ucini mnogo zadusbina, potvrdi mnoge povlastice i darov- nice svojih predja i predsastnika, a ne zaboravi ni na sveceni5ke zborove i redovni^ke samostane, osobito na redovnike sv. Benedikta, kojih je vec tada bilo mnogo u Hrvatskoj. Napokon bise uredjene i prilike novo stecenih pokrajina i oblasti, ponamjesteni bani i zupani, a i razmjestena neka plemena hrvatska u nove oblasti. Valjda bi tom prilikom jos ustanovljeno, da bude kraljevska cast nasljedna u rodu kralja Tomislava, a kad ta porodica izumre, da pristoji hrvatskim banima birati novoga kralja i novu kraljevsku porodicu. Bani pak birat ce se iz najodlicnijih zadruga ovih §est plemena. KaCica, Kukara, Svacica, Cudomerica, Mogorovica i Subica; a birat ce ih dvanaest plemena bijelo-hrvatskih, kuja su i dosad tvorila plemstvo u kraljevstvu hrvatskom. 1 poslije svecanoi^a krunisanja na Duvanjskom saboru bilo je kralju Tomislavu ra- tovati s Bugarima, da obrani srbsku bracu od njihova tiacenja. Rat trajaSe jo§ dvije tri godine; no napokon se umijtsa rimski papa, te dokrajci taj ziokobni rat. On posalje god. 927. svoje poslanike, biskupa Madalberta i svijetloga vojvodu od Kume, po imenu Ivana, u nase krajeve, te oni izradi§e, da je kralj Tomislav utanacio mir s bugarskim carem Petrom Simeonovicem. Uslovi mira nijesu poznati, ali je izvjestno, da iza toga mira nije nikad vise bilo krvi izmedju rodjene brace hrvatske i bugarske. Malo vremona iza mira s Bugarskom umre i Tomislav, prvi kralj hrvatski. Kako i gdje je umro, ne znamo; a ne znamo ni to, gdje su sahranjeni ostatci utemeljitelja hrvatske drzave.
