Carigrada uzeti, jer nije bilo u njega brodovlja; ali zato on Grke do nogu razbi u krvavoj bitci na rijeci Aheloju 20. kolovoza 917. Iza ove sjajne pobjede udje slavodobitni Simeon u svoju prijestolnicu Veliku Prijeslavu, dade se tamo okruniti za Cara i prozove se j>car Bugara i samodrzac Grcima.« Cim je Simeon prvi put zaprijetio Carigradu, car se je byzantski ogledao za prijateljima i saveznicima, da suzbije silu bugarsku. A tko da mu bude valjaniji i bolji saveznik, nego mocni knez Tomislav. Istina, vec od Branimira nijesu hrvatski knezovi vi§e marili za Carigrad ni za byzantske careve, ali svakolika latinska Dalmacija sa svojim biskupima ostala je vjerna caru i njegovu namjestniku (strategu). Car se dosjeti, kako da udje u volju Tomislavu. Naredi, da se svi latinski gradovi u Dalmaciji, poimence Spljet, Zadar, Trogir, Osor, Rab i Krk u ime carevo dadu pod okrilje hrvatskoga kneza Tomislava, koji ce biti u neku ruku carev namjestnik ili sirateg u tima gra- dovima. Povrh toga pocasti car Tomislava jo§ i castnim naslovima, imenova ga svojim consu- lom, i obasu ga obilatim darovima. Knez Tomislav videci, da car ne trazi od njega, da mu bude po- danik, nego samo prijatelj i saveznik, rado pri- hvati careve ponude i casti. Uze pod svoje za- krilje latinske gradove Dalmacije, koji su sada opet placali danak hrvatskomu knezu. Kako su sada i biskupi dalmatinskih gradova spali pod Tomislava, nastojaSe on, da splitskoga prvostolnika i njegove podrucnike izmiri s rimskim papom i povrati u krilo latinske crkve. To mu i podje za rukom. Po njegovu savjetu i nutkanju c^itava Dal- macija odvrze se od carigradskoga patrijarhe i pridruzi se opet Rimu. Da bi sto vi§e u§ao u volju svojim novim podanicima, Tomislav ugadjase Latinima u svem i svacem; gotovo da je tim povrijedio i same Hrvate. Ali zato mogaSe se sada ponosito zvati knezom »Hrvatske i Dalmacije.* Odsad je Tomislav bio prijatelj byzantskoga cara i pomagao ga je, da se obrani od sile bu- garskoga cara Simeona. Tomislav nije doduse dizao svoje vojske, da bije boj s Bugarinom; ali je radio u prilog srbskim knezovima, starim pro- tivnicima Bugara, a podloznicima byzantskoga cara. USrbiji bijaSenaime jo§ veliki zupan Mutimir, suvremenik hrvatskoga kneza Sedeslava, oko god. 879. priznao vrhovnu vlast byzantskoga cara, te su i on i njegovi nasljednici vazda ostali vjerni caru i Carigradu, ma da su poradi toga sila jada od Bugara pretrpjeli. Osfbito je Simeon napeo sve sile, da satre Srbiju, koja ga je najvise smetala, kada je udarao na Carigrad. Kad god bi Simeon provalio u Srbiju (RaSu), veliki zupan srbski sa svojom porodicom i narodom svojim trazio bi zaklona u Hrvatskoj, te bi knez Tomislav srbske pribjege razkriljenim rukama doiekao i gostio, paCe bi im koji put i pripomagao, da se vrate u svoju milu domovinu. Najveca pogibija zaprijeti Srbima poslije Simeonove pobjede na rijeci Aheloju (917.). Simeon kaznit će
