četa pregazila gudure i klance, i pala u hrvatske župe, dočekao bi ju spreman knez Tomislav. Vise puta upadali Magjari u Bijelu Hrvatsku, ali se ili vratili razbijenih glava, ili opet netragom izginuli u hrvatskim planinama, kako nekad izgibe vojska kneza Lju- devita, kada zaratova na kneza Bornu. Lijepo biljezi stara knjiga hrvatska: >I kraljujuci Tomislav u to vrijeme bijaSe u kraljestvu ugarskom kralj imenom Arpad. I on skupi vojske i izadje s vojskom na kralja Tomislava. Bijase pak Tomislav mlad i krepak u rvanjih. I cinise medju sobom mnoga rvanja, i vazda Arpad, kada bojevahu, izgubljaSe, i napokon ne mogase suprotiviti se i pobjeze*. Knez Tomislav srecno obrani svoju knezevinu od magjarskih navala. Ali to ne bijase sve. Goneci cete magjarske iz svoje djedovine, usao je slavodobitno u Slovinsku zemlju, gdje ga je narod docekao kao spasitelja svoga. Magjari bjeze kraj Zagreba, kraj Pozege, kraj Vukovara, a iza Vukovara preplivase Dunav i vratise se tuzni pred lice kneza Arpada. A Tomislav na to svu tu ravnu zemlju pridruzio svome vladanju te ce odslije sezati drzava njegova do Drave i Dunava. Slovinski Hrvati veselo i zahvalno prionuli uz krv svoje krvi, uz svoga osloboditelja. Slo- vinska zemlja postala banovina hrvatska; za kneza Tomislava upravljat ce zemljom slovinski ban, koji ce stolovati u starodrevnom gradu Sisku , u onome gradu , gdje su prosloga stoljeca knezevali Ljudevit, Ratimar, Mutimir i Braslav. Tako sjedJni knez Tomislav Slovinsku zemlju s Bijelom Hrvatskom, i izpuni ono, za sto su pred sto godina Ljudevit i Borna prolili toliko bratinske krvi. Slava Tomislavljeva raz- lijegala se svagdje, gdje je bilo srca i jezika hrvatskoga. Narod grnuo jatomice pod stijeg njegov, i tako je bilo Tomislavu mozno, da stvori vojsku, kakove je tada u Europi malo bilo. Grcki Ijetopisac a suvremenik kneza To- mislava, byzantski car Konstantin , pise u jednoj knjizi svojoj, da je za Tomislava » Hrvatska mogla dici Sestdeset tisuca konjanika i sto tisuca pjesaka; da je imala osamdeset velikih brodova, na svakome do cetrdeset Ijudi, i sto manjih brodova, na svakome deset do dvadeset momaka.« Zato nije cudo, sto su se za njegovu Ijubav i prijateljstvo otimali vladari susjednih oblasti hrvatskih i srbskih, i da su se pace i neki knezovi Crvene Hrvatske utjecali njegovu okrilju. Poimence Mihajlo ViSevic, ponositi knez Humske zemlje, gotovo da je Tomislava priznao za svoga gospodara. Ali se je jos netko trsio, da udje mocnomu Tomislavu u volju. Bijase to sam byzantski car Konstantin VI., a gonila ga na to preka nuzda, strah naime od bugarskoga kneza Sim eon a. Odkad je taj silni knez zavladao Bugarskom iza otca svoga Mihajla Borisa (god. 893.), byzantsko se je carstvo dnevice primicalo rubu propasti. Knez Simeon htio je po Sto po to, da obori tu slavnu carevinu, pak da onda sam zagospoduje u divnome Carigradu. Vec vise puta osvanuo je s hrabrim Bugarima pod zidinama toga grada, j s tezkom mukom i krvavim znojem suzbijali su Grci jurise njegove. Simeon nije mogao
