Makarske (Mucules). Izprva mu se nasmija sreca, te unisti pet neretavskih brodova; no poslije oborise se Neretljani na nj svom snagom, te ga svlada§e i ubise (18. rujna). Tek poslije podje tribunu Andriji za rukom, te uze potajno njegov Ijes i sahrani ga u Gradu. SlovJnskom zemljom vladao je god. 872. i 873. knez Mutimir, te je njegova oblast u crkvenom pogledu pripadala biskupiji panonsko-srijemskoj, kojom je upravljao sv. Metodije. Kad je god. 874. u gradu Blatnom umro knez Kocel, preselio se je nadbiskup Metodije na Moravu, dok je moravski knez Svatopluk stao snovati, kako bi svojoj vlasti pokorio i Kocelovu knezevinu i Slovinsku zemlju. No poradi toga sukobio se Svatopluk s franackim vladarima. Sred tih okrsaja i bojeva pojavio se u Slovinskoj zemlji knez Braslav kao nasljednik Mutimirov. Nakon zestokih bojeva dodje god. 884. car Karlo III. Debeli u Panoniju, te se u Konigsstattenu sastade s moravskim knezom Svatoplukom. Tom se prigodom Svatopluk pokloni caru kao svomu vrhovnomu gospodaru, prisegne mu vjernost i obeca, da za careva zivota ne ce viSe dirati u franacku drzavu. Car ga za to obilato nagradi: podijeli mu slavensku zemlju (dolnju Panoniju) s Blatnim gradom sve do Drave, gdje je nedavno jo§ Kocel vladao. Na isti sastanak dosao i knez Slovinske zemlje Braslav, poklonio se caru i obrekao mu, da ce ga s vojskom pomagati u ratovima. Zanimljivo je, da Ijeto- pisac zove Braslavljevu oblast »drzavom« (regnum). Braslav ostao je i dalje odan svojim lenskim gospodarima. Za ratova, sto no su bjesnili izmedju iztocno-franacke drzave i Morave, odkad se je u franackoj drzavi zakraljio god. 887. Arnulf, knez je Braslav stajao vazda uz svoga gospodara, te ga pomagao s vojskom protiv kneza Svatopluka. Mozda su te borbe bitno doprinijele, te se je u nasem narodu kroz stoljeca uzdrzala ziva predaja o nekom silnom kralju Svatopluku (Svetopelek u Ijetopisu popa Dukljanina). Za kneza Branimira zgodise se dva znamenita dogadjaja, koji su se znatno doimali hrvatske povjesnice. Najprije je na Moravi u Velehradu umro nadbiskup Metodije (885.). Odredio je za svoga nasljednika svoga ucenika Gorazda; no posto je i njega i sla- vensku liturgiju knez Svatopluk slabo podupirao, stadose latinski i njemacki svecenici mah otimati i progoniti slavenske popove. Na celu svih njihovih protivnika bio je nji- transki biskup Wiching. God. 886. bise Gorazd i njegovi svecenici obijedjeni, da uce krivu nauku i rabe nedozvoljeni obred ; a na to posalje papa Stjepan VI. knezu Svato- pluku svoje poslanike, po kojima zabrani slavenski jezik u crkvi, i podjedno zapovjedi, da se skine nadbiskup Gorazd, kojega bijase Metodije protiv ustanova svetih otaca odredio za svoga nasljednika (quem Methodius sibimet contra omnium sanctorum patrum statuta constituere presumpsit). Knez Svatopluk poslusa papine poslanike, dade god. 887. ili 888. skinuti Gorazda i poce goniti iz svoje zemlje slavenske svecenike. Bijase tih ne- srecnika do dvije stotine. Oni udarise prema jugu, te se onda razpr§i§e na sve strane. Jedan dio, na Celu im sv. Kliment, ode u Bugarsku, gdje ih je razkriljenih ruku docekao knez Mihajlo Boris; mnogi se pak zaklonise u Bijelu Hrvatsku, i tu ih je primio ninski biskup i knez Branimir. Tako se udomi u Bijeloj Hrvatskoj slavenska liturgija i svete knjige, pisane jezikom slavenskim, a pismenima (^irilovim. Slavensko bogosluzje otimaSe zatim sve vi§e mah po zemlji, te je na posljedku ninski biskup zaista bio u svakom pogledu duhovna glava Hrvata, ogradivsi se i jezikom pri sluzbi Bozjoj od biskupa by- zantsko-romanske Dalmacije. Na koncu Branimirova vladanja pojavi§e se nadalje Magjari u srednjoj Evropi. Magjari, narod finsko-uralske pasmine, biSe prinudjeni od neprijatelja svojih, da se izsele iz svoje domovine na najdaljem iztok'u, te bijahu dugo u Evropi zajedno sa Kozariraa, kojima su pomagali u bojevima. Kozari nastavahu tada u danaSnjoj juznoj Ruskoj naokolo rijeke Dona. Poslije se Magjari odvojise od svojih saveznika Kozara i pomakose k zapadu, te podjoSe sa svojom prtljagom u prostrane stepi izmedju Dnjepra i usca Dunavskoga
