li je bio potomak kneza Trpimira, nije poznato; znade se samo, da je imao ženu po imenu Marušu.
Čini se, da pri tom ponovnom okretu u Bijeloj Hrvatskoj nijesu zapadne vlasti mirno stajale. Barem papinski poslanik Ivan iz Mletaka, koji snuje i radi na Moravi i u Bugarskoj, namah je u Hrvatskoj, tek §to je Branimir sio na knezevski stolac. U taj mah bila je izpraznjena i hrvatska biskupija u Ninu, budi sto je prvai^nji biskup umro, budi sto je kao privrzenik Byzanta za posljednje bune nastradao. Sada bi izabran za biskupa u Ninu djakon Teodozije, odlucan prista§a rimskoga pape. Teodozije jos jace utvrdi kneza Branimira u odanosti prema Rimu, tako da je knez poslao papinskoga po- slanika Ivana iz Mletaka papi Ivanu VIII. zajedno s pismom, u kojem je papi pisao, da se sa svojim narodom opet vraca u krilo rimske crkve. Papa se je s toga osobito uzradovao, te je 21. svibnja 879., na dan uzaSaSca Gospodnjega, kod svecane mise bla- goslovio kneza Branimira i cio narod hrvatski. A malo zatim, dne 7. lipnja, upravi papa dvije poslanice, jednu na kneza Branimira, a drugu na hrvatski narod i svecenstvo, gdje ih zanosno hvali i slavi, sto su se vratili u krilo zapadne crkve. U poslanici na kneza Branimira govori papa po prilici ovako: »Dragomu sinku Branimiru. Citajuci pismo Tvoga gospodstva, sto si ga nama poslao po 6astnom popu Ivanu, uvidih jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno Stovanje gojis prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama. 1 jer pokorno izpovijedas, da zelis biti vjeran i u svem podlozan sinak svetomu Petru i nama, koji u njegovo ime vladamo: to Ti zahva- Ijujemo gospodstvu Tvojemu hvalom vrijednom Tvoga gospodstva ovim apostolskim pismom, pak Te s otcinskom Ijubavi kao najmilijega sinka primamo, gdje se vracas u krilo svete stolice apostolske, majke svoje, kod koje su se i Tvoji predji napajali iz najbistrijega vrela svete istine. Bit cemo Ti skloni apostolskom blagosti, da vazda lebdi nad Tobom blagoslov svetih apostola Petra i Pavla i nas; da od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji prijete Ijudskomu spasu, budes vazda siguran i spasen, i da lak§e steces zudjenu pobjedu nad svojim neprijateljima 1 posto si nas kroz popa Ivana zamolio, da bi Te za veci Tvoj spas blagoslovili svojim blagoslovom, u6inili smo to rado. Kad smo naime na dan uzasasca Gospodnjega citali misu pred zrtvenikom svetoga Petra, digosmo ruke u vis, te blagoslovismo Tebe i narod Tvoj, i zemlju Tvoju, da uzmognes ovdje srecno vladati, a po smrti da se na nebesima radujes za sve vijeke. Ujedno Ti javljamo, da smo ovoga vjernoga popa Ivana odredili za po- slanika bugarskomu kralju, pak Te molimo, da za Ijubav Bozju dozvoli§, da to poslan- stvo obavi bez krzmanja, pak Ti zato Tvojoj Ijubavi mnogo puta zahvaljujemo«. Iz toga se.pisma jasno razabira, da je Hrvatska prije Branimira bila Rimu otudjena, nadalje da je Branimir radi svoga okreta imao vidljivih i nevidljivih neprijatelja. Nema sumnje, da je byzantski car prijekim okom gledao, sta se to zbiva u Hrvatskoj, te da je nastojao, da navrati prilike u toj zemlji na svoju stranu. Istoga dana i godine pisao je papa Ivan VIII. takodjer pismo na svecenstvo i narod hrvatski. U tome se pismu cita ovo: >Svim castnim svecenicima i citavomu hrvatskomu narodu. ProCitavSi poslanicu vasega kneza Branimira, koju nam posla po (iastnom popu Ivanu, vidjesmo ne samo njegovu, vec i vasu vjeru i iskrenu Ijubav prema sv. Petru i nama. I posto se kao premiH sinci zelite povratiti k svetoj crkvi rimskoj, te trazite na§u apostolsku milost i blagoslov: to smo se s toga u velike uzra- dovali. Primamo vas s razkriljenim rukama i s otcinskom Ijubavi, i bit cemo vama u svem skloni, ako u toj namjeri i zavjetu svom sve do kraja iskreno uztrajete. Jer Gospodin kaze: »Samo onaj, koji uztraje do kraja, spasit ce se«. Zato budite vjerni sv, Petru do smrti, kako obecaste, te cete dobiti krunu zivota, sto ju Bog daje onima, koji ga ljube.«
