koje najvise postivaju i vole. I od toga casa biraju si oni knezove iz jedne odredjene porodice a ne iz vi§e njih. Tako isto bi§e pokrsteni i Neretljani, koji su doslije nasta- vali u spiljama i nedohodnim mjestima « Da bi Sedeslav i dalje ostao odan cam i patrijarki, obnovi car neke ustanove nekadanjega sabora na Duvanjskom polju, pace ustanovi, da latinski gradovi Dalmacije opet placaju neki danak hrvatskomu knezu, kako su ga davali u prvo vrijeme. O torn opet pripovijeda pomenuti vec car Konstantin Porfirogenet ovako: »Odkad su Hrvati u Dalmaciji nastavali i citavu staru Dalmaciju sve do primorskih gradova (byzantske Dalmacije) zauzeli, romanski zitelji u tima gradovima nijesu imali ni malo kopna, vec su samo susjedne otoke obradjivali i od njih zivjeli. No posto su dnevice bili napa- stovani od Neretljana, koji su ih hvatali u roblje i ubijali, ostavise otoke, pak se htje- dose opet na kopnu siriti. Ali u tome prijecili su ih Hrvati, trazeci od njih, da im za uzivanje zemljista na kopnu placaju neki danak Posto tako Latini (Romani) u primorskim gradovima nijesu mogli zivjeti, poslase poslanike presvijetlomu caru Vasiliju, te ga oba- vijestise o svom nevoljnom stanju. Na to odiedi car, da gradovi sve ono, sto su dosad placali carskomu namjestniku za byzantsku Dalmaciju, davaju u buduce u ime mira Hrvatima; carskomu pak namjestniku neka placaju samo neznatnu svoticu u znak, da mu se pokoravaju, i da sluze cara i njegove namjestnike. I od onoga vremena pla- caju svi romanski gradovi danak, te su haracari hrvatskoga kneza; i to Spljet daje go- dimice 200 dukata, Zadar 110, Osor, Rab, Krk i Trogir po 100, svega dakle 710 dukata, Osim toga daju jos i vina i druge razlicite stvari.- Taj su danak romanski gradovi placali bijelo-hrvatskim vladarima sve do konca X. stoljeca. Okret u Bijeloj Hrvatskoj nedvojbeno je najvise zaiio rimski papa Ivan VllI, jer se je morao bojati, da ce mu nestati ugleda na balkanskom poluotoku. Ta upravo tada pregnuo je papa Ivan VIII. svom snagom, da predobije bugarskoga kneza Borisa za rimsku crkvu. S toga je i pokusao, da b!agim nacinom odvrati Sedeslava od Carigr.ida. Zgoda mu se nadala, kad je siljao svoga poslanika bugarskomu knezu. Bojeci se jos k tomu, da bi njegova poslanika na prolazku kroz hrvatsku zemlju mogle i druge neprilike zadesiti, upravi on na pocetku god. 879. na kneza Sedeslava pismo ovoga sa- drzaja: Dragomu sinu Sedeslavu, slavnomu knezu Slavena (Hrvata).'^ Dopro je i sve do nas glas, kako si blag i dobar, i kako stujeS Boga; pak zato s pouzdanjem nalazemo tvojoj slavi, da iz Ijubavi prema svetim apostolima Petru i Pavlu, vasim za§titnicima, ovoga poslanika, sto ga §aljem bugarskomu narodu, pustis zdrava i citava proci k Iju- beznomu sinu nasemu Mihajlu (Borisu), kralju bugarskomu. Molim te, da za Ijubav bozju dades njemu sve, sto mu je potrebito, da se prehrani i obuce, Cini to, premili sinko, pak ceS steci nagradu vjecnoga zivota*. Iz tih se redaka razabira jasno, da papa piSe tek prijazno i uljudno pisamce vla- daru, s kojim nije inace ni u kakvim odnosima. Medjutim bilo je pitanje, kako se doima hrvatskoga naroda taj okret, da li su svi Hrvati s njime sporazumni ili ne? Izvori o torn izravno ne govore, ali sudeci po svemu, sto se je poslije zgodilo, moze se slutiti, da je nedvojbeno bilo bana i zupana, kojima su novi red i nametnuti knez Se- deslav bili nepocudni. Moida je i papinski poslanik. koji je na pocetku 879. putovao po Hrvatskoj, potajno utjecao, poSto je vec u proljecu iste godine 6itava Hrvatska po- bunjena, a na 6elu buntovnika stoji zupan Branimir. Buna se svrSila tako, da je Se- deslava nestalo. Ubio ga je po svoj prilici sam Branimir, koji se je na to uzpeo na knezevsku stolicu. Kao §to je Sedeslav, protjerav§i Domagojeve sinove, udario sasvim novim poli- tidkim pravcem, tako je i Branimir (879.-890), dobavivSi se prijestola, navratio hrvatsku politiku u dnigu koloteCinu. On se je naime namah odlu^no odijelio od By- zanta, te je svom dusom svojom prionuo uz Rim i zapad. Tko je bio taj Branimir, da
