plodove politike svoga predšastnika; on je vidio, kako je Slovinska zemlja iznova podlegla franackoj sili, mjesto da se sjedini s Bijeloin Hrvatskom. A i toj kao da je zaprijetila veca pogibao, posto je bio mir u zemljama alpinskim i podunavskim. Godine 824- sklapao je franacko-rimski car Ljudevit mir s byzantskim carem Mihajlom; torn prigodom bi ponovo utvrdjeno, §to se vec prije vise puta utanacilo, da se sve hrvatske oblasti na tlu stare Dalmacije pokoravaju franacko-rimskomu caru, a jedino primorski gradovi s latinskim ziteljstvom da i dalje priznavaju vrhovnu vlast byzantskoga cara, upravo onako, kao i ponositi Mletci na italskoj otali Jadranskoga mora. Fremda je knez Vladislav slabo mario za te ugovore izmedju dva carstva, ipak su oni znatno smetali razvitku Bijele Hrvatske. Njegova se je knezevina tako politi6ki odijelila od latinskih gradova Dalmacije, a ti su bili sijela biskupija, kojima je doslije pripadala sva hrvatska zemlja. Sada su hrvatske oblasti ostale u crkvenom pogledu bez vrhovnih glavara, bez duhovnih pastira, koji bi narod krijepili i utvrdjivali u vjeri krScanskoj. U toj nevolji priskoci Hrvatima u pomoc sama rimska stolica. Papa naime, bojeci se, da dalmatinski biskupi kao byzantski podanici ne bi Hrvate odvratili od Rima, odluci u Bijeloj Hrvatskoj osnovati zasebnu biskupiju, koja bi bila pokorna izravno rimskoj sto- lici, a ne spljetskomu nadbiskupu. I zaista on to izvede, utemeljivSi u Ninu, staroj rimskfij Noni, biskupiju, kojoj se je poglavica zvao >biskup hrvatski« (episcopus Cruato- rum). Upravo poradi te biskupije bilo je poslije zestokih razmirica i smutnja. Dok se je tako Bijela Hrvatska svedjer ustaljivala, bila je Slovinska zemlja god. 823. od Franaka sasvim upokorena. Franci ostaviSe doduSe u njoj zupane i zupne uredbe, ali joj ne dadose kneza, vec joj nametnuse svoje cinovnike. Naskoro medjutim snadjose Slovinsku zemlju nove nevolje. Pokorivsi naime tu zemlju zajedno sa Srijemom bijahu Franci medje svoje drzave razmakli do utoka Save u Dunav i postali najblizi su.«;jedi silnim Bugarinia, kojima je na pocetku IX. stoljeca vladao nesmiljeni Krum (802.-815.), prozvan od Byzantinaca »drugim Sanheriboms. Bugarska je drzava tada obasezala ne samo zemlje i oblasti Dunavu na jugu, nego i na sjeveru Dunava citav danasnji Erdelj i iztocnu Ugarsku. U toj prostranoj drzavi naslijedio je Kruma hrabri i divlji Omortag ili Mortagon, Ijut neprijatelj krscanstva. Utanacivsi na pocetku svoga vladanja 30-godisnji mir s Byzantincima, svrati svoje it)6i na zapad. Namah iza pada i smrti kneza Ljudevita posla Omortag god. 824. prvi put svoje poslanike s pismom fra- na5komu caru Ljudevitu Poboznomu. Car se je gotovo prepao, kad mu stize poslanstvo od nepoznatog doslije vladara, pak prouciv pismo, nije znao §ta da uradi. PoSto nije nikad prije ni vidio poslanika iz Bugarske, poSlje .sada zasebnog glasnika Mahelma iz Bavarske knezu Omortagu zajedno s bugarskim poslanicima, neka izpita, sta bugarski vladar zeli i snuje. Kad je medjutim car u Aachenu bozicevao, stigose mu glasi, da je opet drugo poslanstvo bugarskoga kneza prispjelo u Bavarsku. Car izjavi, neka poslanstvo ondje ceka do zgodnoga casa, kad ce ga moci primiti. Iza Bugara dodje malo zatim i drugo poslanstvo Branicevaca, koji su nastavali uz Dunav naokolo utoka Moravc, te su se vec prije bili odmetnuli od Bugara, svojih susjeda, i pokorili Francima. Branicevce pusti car preda se i oni mu se potuzise, kako moraju kao njegovi podanici silu zla i licprijateljstva podnaSati od Bugara, pak ga mole za to za pomoc i zastitu. Car im od- govori, neka dodju opet prcda nj, kad ce primiti bugarske poslanike. Tek slijedede godine 825. u svibnju pozove car bugarske poslanike k sebi u carsku palacu u Aachen. Poslanici donijeSe mu darove i zahtijevahu, da se to6no ustanove medjasi obiju drzava. Po svoj prilici radilo se o tome, koga da zapadnu Branic^evci. Car dade Omortagu pis- meni odgovor i odpusti poslanike. No Omortagu ne svidje se careva poruka, vec zahti- jevase odlu6no, da se odrede sasvim todno medje, jer ce inade svoju zemlju s oruzjem braniti od neprijateljskog napadanja. To je bio gotov navjestaj rata, kojim je bugarski knez prijetio, da ce Branidevce silom svladati, ako se Franci dobre volje ne odreku Hrv. poTJ. 4
