koji je i zauzeo nakon junačke podsade, dopanuvši tom prigodom sam rana. Odanle udari prema iztoku i prolazeći kroz zemlju Panonaca, prodre do grada Segestike ili Siscie. Kako su Panonci bili nesložni i razdrobljeni, lako ih redom svlada. Siscia me- djutim bijaše dobro utvrdjeno trgovačko mjesto. Duže ga ne mogase uzeti, zato si do- bavi po Dunavu i Savi brodove, da ju svu opase. Panonci bijahu doduse skupili vojsku, da obrane svoj glavni grad, ali bi§e suzbijeni; zitelji pak Siscie videci, da im nema spasa, predadose se pobjedniku. Za njihovim primjerom povedoSe se i mnogi panonski puci, te se i oni pokorise (god. 35. pr. Is.). Oktavijan ostavi u Segestici Fusija Gemina za upravitelja, a sam se vrati slavodobitno u Rim. Slijedecih godina (34. — 33.) ratovalo se opet s Dalmatima, i tek nakon pada gradova Promone, Notiuma i Setuj e (najznamenitije tvrdje delmatske) mogao se Oktavijan smatrati za pravoga gospodara 6itave llirije od srednjega Dunava do rijeke Drima na jugu (33 pr. Is.). No dalmatsko-panonska plemena mucno su podnosila rimsku vlast. Kivni na Rim, koji »za pastvu stada nije Siljao pastira i pasa, nego grabezljive vukove*, izgledahu tezko zgodu, da se listom dignu na noge. Ta im se zgoda nadade prvih godina nakon po- roda Isusova. Buknuo u citavoj Iliriji strasan ustanak, od kojega je i Rim zadrktao. Suetonius, rimski povjesniCar, veli da od punskih ratova nije Rimu zaprijetila tolika pogibao, a suvremenik Velleius kaze, da je isti mirni car Oktavijan, vican boju i borbama, zadrktao u dnu duse svoje. Ustanak trajase god. 6. — 9. po Is , a vodje ustasa bijahu Bato i Pines. Rim- skoj drzavi bijase napeti svu snagu : 15 legija pod vojvodama Tiberijem i Ger- manikom ratovase cetiri godine Tek 6etvrte godine, nakon mnogiii neprilika i pogibli ugu§i§e Rimljani taj opasni ustanak (9. poslije Isusa). Ustase bise svladani; ali i zemlja njihova, kako Strabon jadi- kuje, bude nemilo opustoSena, a naroda je mnogo izginulo. Moc ilirskih ple- mena bijase za sve vijeke skrsena Posto su Rimljani ovim i drugim ra- tovima srecno razmakli medje svoje drzave do Save i Dunava, i na sjeveru Save zau- zeli ne samo zemlju Panonaca, nego i alpinske zemlje na zapadu, to se odsad pod imenom lUyrika nije vi§e razumije- vala samo stara pokrajina od god 118.. koja je dopirala do Save; — nego lUyrija bila je sada Rimljanima sva prostorija, koja seze od sredine Alpa do Sare pla- nine, i od Jadranskoga mora do sred- njega Dunava. Ime Illyrija izgubi svoje znamenovanje kao ime pokrajine (rimske upravne oblasti), te bijaše bar u prvo vrijeme tek zemljopisno ime, a nova se imena pojaviSe za pojedine krajeve i oblasti, narodito Dalmacija (Dalmatia) i Panonija (Pannonia). Dalmacija obuhvataSe osim dalmatske zemlje jo§ i staru zemlju Liburna, zatim sve krajeve do Drine na iztoku i preko nje (do Ibra i Kolubare), i do Drima
