Krcki knezovi (poslije Frankapani) kao knezovi zupe u ModruSama (1193.); iza njih popese se na popriSte Bribirski knezovi od plemena Subic kao gospodari zupe Bribira, onda Krbavski knezovi od plemena Gusic u Krbavi, napokon knezovi Nelipici od ple- mena Svacic, koji dobise zupu Cetinu. U Slavoniji pojavise se knezovi Goricki ill Ba- bonici (poslije Blagajski) od nepoznata plemena, nadalje Gorjanski knezovi od plemena Druzina (Drusma) u Vukovskoj zupaniji. Pojedine knezevske porodice sticale su miloscu kraljeva sve prostranijih posjeda, pace bi obladali s vi§e zupa. Tako su Krcki knezovi poslije uz Modruse primili jos i zupu Vinodol, napokon Gacku i gradSenj; Goricki knezovi (Babonici) razsirili su svoju vlast od Gvozda do Save, i od bosanske medje do kranjske granice. NajviSe pak osilise se Bribirski knezovi od plemena Subic, koji su na koncu XIII. stoljeca postali ca i nasljedni bani citave Hrvatske i Dalmacije. Neki Arpadovici stall su i velikasima iz Ugarske darivati zupe i zupanije, a i manje oblasti u hrvatskom kraljevstvu. Tako dobi ban Stjepan od plemena Guthkeled god. 1251. neke krajeve izmedju Kupe, Novigrada i bosanske medje; jednako dobise i ugarski Gismgovci Koprivnicu i druga mjesta. Tako se narocito u Slavoniji (Slovinskoj zemlji) uz urodjene hrvatske velikase ugnjezdise neke ugarske velikaske porodice, koje su znatno utjecale u povjesnicu hrvatsku. Premda je nize plemstvo hrvatsko, koje je izvodilo svoju lozu od dvanaest ili trinaest plemena, budno bdilo nad svojim povlasticama, nije ipak moglo zaprijeciti raz- vitak novoga plemstva. To je pak postalo tako, sto su kralji Arpadovici pojedinim zasluznim Ijudima, porodicama, pace i citavim obcmama zasebnim poveljama podjeljivali plemstvo i plemicke slobostme. Tako postade tako zvano donatarno (poveljenoj plemstvo, u koje treba ubrojiti i plemicke obcine u Klokocu i Turovom polju. U plemickoj obcini nijesu svi zitelji izvodili svoje porijeklo od jednoga pradjeda kao u plemenu, all su po kraljevskoj milosti stekli jednaka prava kao i plemeniti 61anovi staro- lirvatskih plemena. Zato su se poslije i citave obcine zvale latinskim nazivom » gene- ratio*, kojim se je izprva oznacivalo samo pleme. Osim plemenitih, posve slobodnih Ijudi bilo je u Hrvatskoj i podanika. Dok je plemeniti covjek zivio na svojoj zemlji, na »p lemens c ini«, podanik je zivio na tudjoj zemlji, na zemlji svoga gospodara. On je uzivao zemlju svoga gospodara, te je prema tomu morao njemu sluziti. Podanika ili vazala (vasallij bijase vise vrsti: podanici na kraljevskim ili hercezkim imanjima zvali su se udvornici (udvornici regis), podanici duhovnih velikaSa i druzina bill su predijaliste (praedialesj, a podanici svjetovnih velikasa kmetovi (colonij. Kmet, kojega je njegov vlastelin [gospodarj naselio na svojoj zemlji, nosiojesve duznosti i terete, morao je obradjivati zemlje i vinograde svoga gospodara, placao mu kunovinu i ine dace, ratovao je s njim u vojsci, te nije smio oporuciti svoje imovine. Onakvi kmetovi, koje su gospodari poradi osobitih zasluga oslobodili kmetskih duznosti, te im darovali uzivane zemlje, zvali su se s 1 o b o d- n j a c i (libertini.).
Najniži razred pučanstva u Hrvatskoj bili su robovi ili sebri (servi, mancipia). Pošto nijesu imali nikakva posjeda, bili su obično zanatlije ili radnici svojih gospodara. Oni, koji su se sami podali robstvu, zvali su se »adscripti«, a njihova djeca »originarii«. Robove su gospodari mogli i prodavati. Tako je primjerice god. 1269. neki Farkaš Damjanov opatiji u Toplicama (Topuskom) prodao 12 robova za 17 zagrebačkih dinara. Zagrebački biskup Stjepan II. poklonio je opet čazmanskomu kaptolu više robova s njihovom djecom.
*
* *
Znatne je promjene za Arpadovića doživila crkva rimokatolička. U doba kraljeva hrvatske krvi čitava je hrvatska država (zajedno s Dalmacijom) pripadala solinsko-spljetskoj metropoliji, koje je vlast sezala od mora do Drave i Dunava.
