nomu mužu Hugonu de Monte Rotundo, našemu posebnomu poslaniku i pouzdaniku, kojega smo navlastice poslali u one krajeve . . . Poslat ćemo nadalje u pomoć galije u te krajeve, čim se samo odaleči onaj provalnik, kako smo čuli od poslanika vaših i drugih. Kanimo §to prije poslati u one krajeve vikara naSega s dostojnom i Castnom druzinom; i onda, ako Bog dade, sami glavom doci, da konaCno svladamo nametnika i njegove privrzenike, sve za korist i mir reCenog kraljevstva Ungarije, a za uzvisenje vase i svih drugih, koji Ijube nase ime«.
Pismo ovo odaje, da je god. 1292. bilo zivahno obćenje izmedju Karla Martella i Bribirskih knezova. Slali se poslanici iz Hrvatske u Napulj i obratno, te se ozbiljno spremalo utrti put Karlu Martellu u Hrvatsku, a odanle u Ugarsku. Dosao pouzdanik napuljskoga kraljevica takodjer u Spljet, pak zahtijevao od gradjana, da mu poloze prisegu vjernosti. Spljecani nadjoSe se u nemaloj neprilici, pak zatraziSe savjeta u Trogirana. Tu se sastalo vijece, pak ce razpravljati, §ta da se uradi? Predlagalo se koje §ta. Neki misljahu, da se o svem mudro suti, pace ni banu Pavlu da se nista ne kaze o zahtjevu kralja Karla, dok sam ban obcinu na to ne pozove. O pozivu Anzuvinaca neka se obavijeste i Sibendani. Drugi opet, po imenu Toma Zanic, svjetovaSe, neka se po§alje u Spljet koji pametni muz i neka izvijesti, da se poslaniku Karla Martella ne moze za sada odgovoriti, posto se onaj obi6no kruni u kojem gradu (ugarskom), koji postaje kraljem ugarskim; stoga ce se i grad Trogir pokloniti onomu, koji bude okru- njen za kralja. Napokon predlozi Matija Zanic, da se posalje zaseban glasnik banu Pavlu, te mu saobci sve, §to se je vijecalo, i kako su se zakljucci priobdili gradovima Spljetu i Sibeniku.
Dalmatinski gradovi zacali se odazvati pozivu Anzuvinca jama6no najvi§e s toga, sto je ba§ tada kralj Andrija II. boravio u hrvatskim zem- Ijama, da utalozi buru, koja se bijase proti njemu podigla. Kralj se prije toga oborio na Gisingovce, kojima je bila djedina u zapadnoj Ugarskoj, te ih prinudio, da mu se pokore. Tu u Simegu primi on, valjda nakon pobjede nad Gisingovcima, odasla- nike zagrebadkoga kaptola 26. lipnja 1292., te darova torn prigodom kaptolu dohodak od trgovine (tributum fori seu telonii) u gradu Zagrebu. Iz Si- mega podje u »prekodravske krajevef , prije svega u Zagreb, kamo stize svakako prije 13. srpnja, kojega dana spominje meStar Templara u Hrvat- skoj Guylermus de Peimis, da je Andriju dopratio do Zagreba. §ta je Andrija dalje radio u hrvatskim zemljama, nije poznato; no vjerojatno je nastojao, da udvrsti u vjernosti jedne, a prikloni druge, koji mu se jos nijesu pokorili. Zestoki protivnik njegov, zagreba5ki biskup Ivan, bijaSe iz Zagreba otiSao, samo da se s njim ne sastane.
Deseći se u hrvatskim zemljama imenovao je Andrija takodjer svoju majku Tomasinu Morosini »herceginjom čitave Slavonije«, te je valjda njoj i ujaku svomu predao, da upravljaju hrvatskim kraljevstvom. Iza toga kralj se sprema§e na povratak u Ugarsku. Najprije posla vojsku, a onda sam udari prema Sopju kod VaSkc, da na prcvozu predjc preko Drave. Ali ondje ga iznebuha zaskodi Ivan Gisingovac, te ga uhvati. Bio bi zarobio i kraljevu prtljagu, da nije s njom srecno umakao podkancelar Teodor Rumi. Tako Andrija dodje u ruke svojim protivnicima. Najvjerniji privrženici Andrijini pohitaše sada,
