se Andrija sam ucvrstio na ugarskom prijestolju. Najveca cest hrvatskih i ugarskih veli- kasa bijase se okupila oko njega, izmedju njih i Gisingovci, koji su se nadali, da ce uz mogucega kralja opet zadobiti svoja posjedovanja, oteta njima od austrijskoga vojvode. Oni se s toga priljubiSe §to jace novomu kralju: Nikola postade palatinom i simezkim zupanom, brat njegov Ivan dobi cast magistra taverniqorum i poslije zupana sopron- skoga, Henrik pak proglaSen bi za bana 6itave Slavonije. Da bi svim svojim protivnicima pomrsio osnove, podijeli Andrija na drzavnom saboru u Stolnom Biogradu u veljaci 1291. ugarskim stalezima nove koncesije, kojima njihovu vlast znatno razSiri, a kralja jos zavisnijim od njih ufiini. On obreSe, da ce svake godine sazvati drzavni sabor u Stolni Biograd, na koji ce dolaziti ne samo velikasi i dostojanstvenici, nego i obicni plemici, i na kojem ce se razpravljati o stanju drzave, te osobito izpitivati uprava vrhovnih zupana. Nadalje obeca, da ce najvise drzavne casti, kao mjesto palatina, podkancelara, magistra tavernicorum i dvorskoga sudca popunjavati samo po savjetu plemstva, da ne ce zupanija u baStinu davati, da ne ce sluzaba ni gradova (tvrdinja) darivati strancima, ni poganima, kao ni neplemicima, i da ih ne ce primati u svoje vijece. Crkvama, plemicima i Sasima ne ce dodijavati dacama ma koje vrsti ni priselicom, a podjedno vratit ce crkvi sve, sto joj je oteto. Vrhovni zupan neka sudi sud zajedno sa cetiri plemica svoje zupanije, a i palatin, kad putujuci sudi, neka izdaje' odluUe zajedno s njima i s podzupanom. Podjedno bi odredjeno, da se svi plemici i erdeljski Sasi moraju podici na oruzje i pohitati pod kraljevsku zastavu, ako bi koji strani vladar navalio na Ugarsku, ili ako bi koji dio drzave uzkrat'io kralju posluh i pokornost. Potonja odredba, za koju se osobito zanimahu Gisingovci, bijase ocito naperena proti austrijskomu vojvodi Albrechtu. I zaista je Andrija zahtijevao od njega, da mu vrati sve zemije i gradove, koje bijase Ugarskoj ugrabio. Kad se je vojvoda tomu zahtjevu odupro, navijesti mu kraij rat, proglasi obci ustanak, i razvi u stolno-biogradskoj crkvi drzavnu zastavu. Sredinom srpnja 1291. predje brojna vojska ugarska rijeku Litavu i poplavi citavu ravnicu do Be6a i No- voga mjesta. Vojvoda Albrecht ne bijase dovoljno jak, da na otvorenom polju doceka ugarsku vojsku, koja je brojila oko 80.000 momaka. On se zato zatvori u Bee, te morade skrstenih ruku gledati, kako je ugarska vojska sve naokolo harala i plijenila. Tvrdoga Beca ne mogoAe dakako ugarski konjanici osvojiti. Ali predgradje bi spaljeno i mnoge manje tvrdinje osvojene. Napokon dodje ipak do mira (u Haimburgu.) Dne 28. kolovoza proglasise pouzdanici obiju stra- naka (nadbiskup ostrogonski Vladimir i kolocki Ivan s ugarske — biskupi Wernhard pasovski i Leopold sekavski s austrijske, zatim po dva plemica od svake strane), sta bijahu utanacili Albrecht morade vratiti sve u Ugarskoj osvojene gradove i zamke, narocito Po^un, Trnovo i Gising (Nemet-Ujvdr); no zato ce se svi gradovi i zamci,koji nepripadaju neposredno kralju, razvaliti, a narocito zamci Gisingovaca, iz kojih su ovi tako 6esto napadali na austrijsku i Stajersku zemlju. Svi zarobljenici pustit ce se na slobodu, a privrzenicima Albrechtovim u Ugarskoj podijelit ce se amnestija. Ovim mirom, kao i savezom, sto ga je Andrija ugovorio s vojvodom, osigurao je medje svoje drzave na zapadu. Kralj je snovao sada o torn, kako da doprati svoju majku
