Prijeđi na sadržaj

Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/279

Izvor: Wikizvor
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

Medjutim digose se na Andriju MletCanina zestoki njegovi protivnici izvan njegove drzave. Austrijski vojvoda Albrecht bija§e za njegova predSastnika osvojio vi§e medjaSnih gradova ugarskih (Pozun, Traovo), medju njima i ^ J glavne zamke Gisingo- vaca, pak se je sada kratio te krajeve povratiti. PaCe otac njegov, kralj i car Rudolf, prisvajaSe si ne- ku vrhovnu vlast nad Ugarskom. Ta on sam bio je jos kao grof nekad svje- dokom, kad su god. 1241. poslanici kralja Bele III. ocitovali pred Fridri- kom II., da bi ugarski kralj rado priznao vrhovnu len- sku vlast njemacke drzave, kad bi sam car ili bar njegov sin do§ao u pomoc Ugarskoj proti Mongo- lima. Upiruci se na to o6itovanje,proglasi Rudolt Ugarsku izpraznjenim le- nom drzavnim, te ju po- dijeli 31. kolovoza svomu sinu Albrechtu, vojvodi austrijskomu. Dakako da je Rudolf zaboravio na to, da njemacki car Fri- drik II. nije izpunio po- godbe, pod kojomje kralj Bela dao onu izjavu. U ostalom ni Albrechtu nije bilo toliko do toga, da oblada Sitavom Ugarskom, koliko viSe da steSe neko pravo, po kojem bi se mogao uplitati u poslove ugarske, a uza to bi zadr- zao i osvojene medjaSne oblasti.

No proti Rudolfu i Albrechtu podiže se rimski papa Nikola IV., koji je prema davnim nazorima rimske stolice smatrao Ugarsku za svojinu rimske crkve. On opomenu kralja Rudolfa i sina njegova, da se ne drznu dirati u prava rimskoga pape, kojega zapada popuniti izpražnjeno prijestolje u Ugarskoj. Uza sve to bijaše