godine 1277. postao je potestatom u Trogiru uz kneza Ivana bribirski knez Mladin, brat kneza Pavla, te je nedvojbeno i on mnogo doprinesao sporazumku. Oba grada izabra§e na to kneza Jurja I. Bribirskoga, od nedavna vec i kneza u Sibeniku, da on zajedno sa dva zadarska gradjana konadno rijesi spor izmedju njih. I tako dodje 30. lipnja 1277. opet do mira i sloge izmedju oba grada. U to vrijeme nestade i bana Nikole iz primorskih strana, a dostojanstvo primorskoga ili hrvatskoga bana preuze opet knez Pavao I. od Bribira. Promjena na banskoj stolici u Hrvatskoj bila je svakako u savezu s odporom, koji se bijaSe pojavio jo§ godine 1276. u Ugarskoj i Hrvatskoj proti premocnomu Joakimu Pektaru. Kakvo je bilo razpolozenje prema Joakimu, najbolje se razabira iz jednoga pisma, §to ga je god. 1276. pisao ceski kralj Otokar svojoj rodjakinji Katarini, zeni srbskoga kraljevica Stjepana Dragutina, a sestri Ladislava III. Tu kaze Ce§ki kralj, da je kralj Ladislav, »napucivan perfidnim uputama kneza Joakima, koji nije vjeran niti kralju, niti kraljevstvu ugarskomu. Joakim da je skrivio smrt njezina otca (kraija Stjepana VI.), kad mu je ugrabio sina; Joakim je nedavno oteo mladjega brata kraljeva Andriju i tako prouzrocio nesklad i prolijevanje krvi u kraljevskoj porodici; taj Joakim napokon i sada je tako obladao mladim kraljem, >da se receni kralj ne usudjuje ciniti nego po mnijenju toga Joakima* (ut praefatus rex nil nisi iuxta ipsius Joachimi arbitrium audeat operari). Nema sumnje, joakim Pektar bio je trn u oku ne samo ceSkomu kralju Otokaru, nego i mnogim velikasima u Ugarskoj i Hrvatskoj. A razlog je tomu valjda bio, sto je Joakim odvracao i otudjivao svoga kraija sve vise od 6e§koga kraija, i nastojao ga predobiti za Habsburgovca Rudolfa I., koji je od god. 1273. bio njemaSkim kraljem, te koji je svima silama radio, da otme ceskomu kralju bastinu Babenberga, za koju se je vec toliko krvi prolilo izmedju Ugarske i CeSke. Mozda je Joakim Pektar vec god. 1274. o torn snovao, kad je ugrabio mladjega brata kraljeva Andriju, mozda je vec tada radio sporazumno s Habsbur- govcem Rudolfom, da mladoga Andriju zaruCi s kojom kcerju kraija Rudolfa. No nastojanju Joakimovu oduprli su se jamadno god. 1276. brojni velika§i ugarski i hrvatski, a na teu im Gisingovci, naroCito pak knez Ivan, tada ban citave Slavonije. Borba izmedju privrzenika i protivnika Joakima Pektara vodila se je god. 1276. i 1277. Prvih dana kolovoza 1276. spominje se Joakim kao ban citave Slavonije; po svoj prilici da je tada zapodjeo upornu borbu sa svojim brojnim protivnicima u hrvatskim zemljama. Rat se vodio naroCito u Slovinskoj zemlji, gdje je uz Joakima vjerno stajao Petar, knez od Pakraca, sin magistra Benedikta. Jos vise godina poslije spominje se kralj kneza Petra, koji bijaSe velikih zasluga stekao >skuCivsi Hrvate i prekodravske Ijude, kad se htjedoSe izvinuti izpod vlasti kraljeve* (in compescendis Croatis et hominibus Transdravanis, qui se de iurisdictione regia volebarit alienare). Iz Slovinske zemlje poSao je ban Joakim s knezom Petrom na jug, »da svlada divljadtvo hrvatskoga puka< (ad coercendas seu compescendas ferocitates croaticae gentis). Tu na jugu sastao se Joakim jamadno s bratom svojim, primorskim banom Nikolom, te se borba nastavila. Kaze se narodito, da je hrvatski narod ustao, potaknut nekim velikasima, medju kojima je bio Finta, sin
