i da obcina povrati Spljetu sve zemlje i posjede, koji su njemu nekad pripadali. a Trogir ih je krivicom dobio. Ako toga ne bude, ne samo da ce imanja Trogirana pustoSiti, nego i sam grad s temelja razoriti. Kraj takih prilika u hrvatskom primorju stali Omisani opet po moru gusariti, tako da je napokon napuljski kralj Karlo Anzuvinski 4. rujna 1274. s gradovima Spljetom i Sibenikom utanacio savez na zator Omisana i njihovih ortaka. Kralj Ladislav i njegova majka Elizabeta nijesu mogli u taj par ni misliti, da obnove red u Hrvatskoj i Dalmaciji. Bilo to u kolovozu ili rujnu, da su se na kralja digli najznamenitiji velikasi u Ugarskoj i Slavoniji. Na celu im je bio prevrtljivi Henrik Gisingovac, ban citave Slavonije, i nekadanji ban Joakim Pektar, sada vrhovni pokladnik. Oni ugrabise materi mladjeg brata kraljeva Andriju, pak ce njega proglasiti kraljem. Buntovnici obkolise Ladislava i majku njegovu kod Budima. Ali i privrzenici kraljevi digoSe se na noge. Obje stranke ogledale se kod sela Fuena u Bakonjskoj §umi. Buntov- nici bise svladani: nevjerni ban Henrik Gisingovac pogibe u boju, Joakim Pektar spasio se, ali bi li§en svih svojih casti i imanja. Iza bana Henrika Gisingovca ostadose cetiri sina; tri sina: Ivan, Nikola i Henrik preuzeli su tradicije i aspiracije otceve; Cetvrti, po imenu Petar, bijaSe odabrao svecenicki stalez, te je vec u lipnju 1275. postao biskupom, u Vesprimu. Iza Henrika Gisingovca (| 1274.) bija^e banom citave Slavonije najprije Dionizije Okicki, a za njim neki To ma. Kraljica Elizabeta dala se proglasiti herceginjom Citave Slavonije (ducissa totius Sclavoniae), da zamjenjuje svoga mladjega sina Andriju, koji je takodjer u to doba primio naslov slovinskoga hercega. No vec u proljecu 1275. izmirila se kraljica sa nedavnim buntovnicima. Nekadanji Ijubimac njezin Joakim Pektar bude pomilovan, te postade prvim savjetnikom kraljevim, bez kojega se nije odsad ni§ta poduzimalo. Jednako primi kralj s majkom u svoju milost i Gisingovce, pace Ivan Gisingovac bijase vec u lipnju 1275. opet ban citave Slavonije, premda i Toma u to vrSi i dalje podijeljenu mu 6ast. Cim je Joakim Pektar opet postao svemocan na kraljevu dvoru, pobrinu se, da svlada pokret u Hrvatskoj i Dalmaciji, koji se bijase za posljednje bune u Ugarskoj raz§irio i po Slavoniji. On izradi, da je kralj Ladislav skinuo s primorske banije bribir- skoga kneza Pavla I., pak tu cast namijenio Joakimovu bratu Nikoli. Nikola odrzao je u Hrvatskoj jos iza otca svoga (slavnoga bana Stjepana u doba Bele III.) citavu zupaniju Gatansku (Gacku). Novoga bana, koji se u spomenicima zove ili » totius Croatiae et Dalmaciae banus« ili opet naprosto »banus maritimus«, 6ekase tezka zadaca, da uredi zamrSene prilike u Hrvatskoj. No tu mu je jamaCno bio u pomoc brat Joakim. Ban Nikola radio je oprezno. Iza dugih razprava poslo mu je za rukom, te je sklonio Trogirane, da su se sami odrekli nekih prepornih zemalja, koje je zatim kralj potvrdio gradu Spljetu. Druge posjede povratio je ban Trogiranima, te im je u to ime 6. listopada 1275. izdao pred gradom Ninom povelju. Tu pripovijeda »Nikola ban citave Hrvatske i Dalmacije, knez od Gacke (zupe)«, kako je nekad otac njegov, ban citave Slavonije, Stjepan, oduzeo Trogiranima neke zemlje kod sv. Petra od Klobucica izpod Ostroga, te ih predao kaStclu u Klisu; no Trogirani su na sudu dokazali izpravama, da je to njihovo vlastnictvo, pak zato ih ban Nikola njima vraca, te im podjedno daje za pristava plemenitoga muza Radoslava, sina nekadanjega kneza Jakova od Bribira, da ih on uvede u posjed recenih zemalja. Uredivsi medjase izmedju Spljeta i Trogira jamaCno je ban Nikola nastojao, da dokrajfii i spor radi biskupije u Sibeniku, no tu su mu smetali knezovi od Bribira, koji su svom snagom radili, da u torn hrvatskom gradu ostane biskupija. Medjutim se je ban Nikola trsio, da dodje do podpunog izmirenja izmedju Spljeta i Trogira, a mozda i Trogira sa Sibenikom. Vec 7. svibnja god. 1276. radilo se u trogirskom vijedu o pogodbama, pod kojima ce se utanaCiti mir s protivnicima. Slijedeće
