sjeverozapadnom dijelu seže duboko u zapad, pošto mu obala poprijeko siječe meri- dijane. Grad Sarajevo u Bosni, jamacno najiztodnije mjesto u obsegu nekadanje hrvatske zemlje, imade gotovo istu geografsku duzinu, kao i grad Otranto u juznoj Italiji; gra- dovi Mostar, Travnik i Brod stoje gotovo na istom meridijanu, kao i grad Brindisi (Brundusium) u juznoj Italiji; Zadar stoji zapadnije od Messine i Sirakuze na Siciliji, Rijeka pak zapadnije od Salerna, a samo ne§to iztocnije od Napulja. Po tomu vidimo, da hrvatska zemija imade prema zapadu Evrope jednaki geografski polozaj, kao i juzna italija zajedno sa Sicilijom. Da hrvatska zemija preteze k zapadu, spoznase vec Rim- Ijani. Kad se je god. 395. rimsko carstvo dijelilo u dvoje, u zapadno i iztocno, pridije- Ijen bi najveci dio kasnije hrvatske zemlje pod imenom solinske Dalmacije i Panonije zapadnomu carstvu, te se to tek kasnije donekle promijeni, kad je god. 437. zapadno- rimski car Valentinijan III. ustupio solinsku Dalmaciju byzantskomu caru Teodoziju. Upravo taj polozaj hrvatske zemlje mnogo je doprinesao, da je ona (kao i juzna Italija) dugo kolebala izmedju zapada i iztoka, dok nije zapad pretegnuo.
Zanimljiv je smještaj hrvatske zemlje još i s toga, sto se ona prostire uz more Qadransko), i sto je ogradjena citavim nizom kopnenih otoka (54 veca i 510 manjih). Stoji doduSe, da se razvitak hrvatske morske obale ne moze ni malo sporediti s vrlo obilato razvijenim obalama na iztoku gr^koga poluotoka; no ipak imade hrvatska obala dosta zgodnih zaliva, zatona i draga za pristanista brodova, te je u tome pogledu kud i kamo dohodnija, nego talijanska obala Jadranskoga mora. Od brojnih zatona da napomenemo samo Kvarnerski zaliv idivnu Boku Kotorsku. Smjestaj hrvatske zemlje uz more mnogo je pomogao, da su procvali neki primorski gradovi, a na celu im slavni Dubrovnik.
Polozaj hrvatske zemlje uz more bio bi jos znamenitiji i za unutarnje krajeve koristniji, kad bi vece plovke rijeke iz nutrinje utjecale u more, i tako spajale Pri- morje sa Zagorjem. AH rijeke, koje teku u Jadransko more, nijesu se mogle dovoljno razviti; one su vrlo kratke i plitke, i tako za plovitbu skroz nezgodne. Jedina je iznimka Neretva; pa i ona je plovka samo u najdolnjem tijeku, od Capljine do Metkovica za manje brodove, a od Metkovica do usca za brodove od 100 — 150 bacava i za paro- brode. Kraj takih prilika nema sva hrvatska zemija osobite koristi od mora, nego pogla- vito uzko Primorje; i s toga je u obce isam karakter citave zemlje vise kontinentalan, premda ju oplakuje more.
Promotriti nam je smjestaj hrvatske zemlje jos u jednom pogledu. Pirenejski polu- otok razstavljaju od trupla evropskoga gore Pireneji, a Italski visoke Alpe. Balkanski poluotok odijeljen je od srednje Evrope ne visokim gorama, nego rijekama. Prirodna medja izmedju srednje Evrope i Balkanskoga poluostrva najprije je rijeka Kupa od izvora do utoka u Savu, onda Sava do sutoka s Dunavom, i najposlije sam Dunav do svoga usca.
Pogled na kartu kaže, da velik dio te prirodne granice izmedju srednje Evrope i Balkanskoga poluotoka prolazi upravo kroz Hrvatsku. Prema tomu manji dio hrvatske zemlje pripada srednjoj Evropi (evropskomu trupu), a veci i juzni Balkanskomu polu- otoku. Taj geografski dualizam hrvatske zemlje mnogo je puta nepovoljno utjecao i na razvoj same povjesnice. Ne da se naime poreci, da onaj kraj hrvatske zemlje, §to no se prostire medju Savom, Dravom i Kupom, i koji pripada srednjoj Evropi, pokazuje posve drugi karakter, nego krajevi i oblasti Savi i Kupi na jugu. Bilo je pade 6asova, kad su oba dijela stajala u opreci kao dva razlidita svijeta.
Već stari Rimljani, osvojivši zemlju kasnije hrvatsku, razdijehli su ju prema opisanoj prirodnoj medji na dvije pokrajine: današnju sjevernu Hrvatsku medju Dravom, Kupom i Savom zajedno sa Slavonijom pridružili su pokrajini Panoniji, koja je povrh toga obu- hvatala i današnju zapadnu Ugarsku do Dunava i nešta Austrije; od južne pak Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, kao i od Crne gore stvoriše zasebnu pokrajinu Dalmaciju.
