na otoku Malconseju malu tvrdjicu, u koju bi smjestena posada s brodovljem, da brani Zadranima gusarenje i povratak u rodni grad. Sada priskoci u pomoc Zadranima i kralj Emerik. Kako nije sam mogao dodi s vojskom na jug, povjeri spljetskomu nadbiskupu Bernhardu, da pomaze Zadrane. Taj Bernhard bioje vrlo ugledan i uman muz, a osobito cijenjen od kralja, kojemu je nekad bio ucitelj. On zaista spremi pomoc, kako je kralj zelio. Po njegovu nalogu podje u Vranu templarima i primi od njih veliku svotu srebra, koju bija§e njima dao kralj u poklad, ako bi kad zaredala tezka vremena. S tim je novcem kupio Bernhard placenike. Upravo u onaj par bijase doplovilo u Dalmaciju deset napuljskih brodova iz Gaete. Nadbiskup stade s njima ugovarati, i ponudivsi im nagradu, predobi ih, da su stall u kraljevu sluzbu u pomoc nesrecnim Zadranima. Sjedinjeno brodovlje zadarsko-napuljsko zapodne borbu s Mlet6anima, koji nijesu bili odvec jaki, posto im je glavna snaga bila na iztoku. Prvi posao bijase, da im se otme tvrdja na otoku nasuprot Zadru. Napuljci sa Zadranima napokon provaliSe u tvrdju, poubija§e posadu, a tvrdju samu razoriSe. Na to podjole slavodobitni Zadrani u svoj polu razvaljeni grad, nastaniSe se u njem, te ga stadoSe opet utvrdjivati. Bijase to na koncu god. 1203. ili na poSetku god. 1204. MletCani ne mogose medjutim podnijeti tolike sramote. Duzdev sin i namjestnik spremaSe se svima silama, da osveti taj poraz. Stade sabirati brodovlje, i da skuci Zadar, i da se obori na Spljet, posto je upravo spljetski nadbiskup najvise doprinesao potonjemu porazu. Zadrani se Ijuto prepadose. Bojeci se katastrofe od god. 1202., a ne nadajuci se ni od kuda pomoci, odlucise dobre volje pokoriti se Mletcima i priznati im vrhovnu vlast, kako su cinili do god. 1180. Poslase poslanike u Mletke Rajneriju Dandolu, da mu se poklone i utanace predaju. Pogodbe predaje bijahu vrlo tezke, gotovo ubitacne za ne- voljne Zadrane. Ustanovilo se god. 1204. ovo. Zadrani birat ce za svoga nadbiskupa vazda rodjenog Mletcanina, koji ce bit! pokoran mletadkomu patrijarki na Gradu. Svecenstvo pjevat ce svakoga bozica i uzkrsa u velikoj crkvi slavospjeve (laudes) mletackomu duzdu i patri- jarki. Nadalje ce Zadrani birati samo MletSane za nacelnike (comites) svoga grada. Ako koji izabranik ne bi htio cast! primiti, morat ce dotle birati, dok jedan privoli. Toga ce duzd potvrditi, a na to ce mu gradjani priseci prisegu vjernosti. Svi se Zadrani pocev od 14 godine moraju zavjeriti mletackomu duzdu, i ta se prisega mora obnoviti svake desete godine. Ako bi duzd dosao u grad, imadu ga lijepo primiti i poiastiti, te mu doznaciiti zgodan stan, ako ne bi htio stanovati u nadbiskupskom dvoru. Zadarska vojska i brodovlje imade se svaki put pridruziti mletackoj vojsci, kad god bude pozvana na oruzje. Kod svih vojnih podhvata moraju Zadrani prema svojim silama sudjelovati. U obce ce sve mletadke prijatelje i neprijatelje smatrati za svoje prijatelje i neprijatelje. Nadalje ce Zadrani placati prvoga ozujka svake godine 150 dukata ili 3000 dobrih kuninih koza mletackoj obcini u ime danka. Napokon ce Zadrani poslati u Mletke 30 svojih Ijudi, koji ce ondje boraviti kao taoci svojih sugradjana. Ovim pogodbama bude Zadar sasvim sputan u mleta^ke verige, te postade robom Venecije. Stara privilegija, koja su Zadrani uiivali za narodne dinastije i za Arpadovica, pate i u prvo vrijeme mletatkoga vladanja, bise ovim ugovorom sasvim ukinuta. Mlet- cani su pa6e sada sastavili i obrazac, po kojem je svaki novi nadelnik morao polagati prisegu vjernosti duzdu i mletackoj ob6ini. Premda je tim ugovorom zadovoljeno Mlet- cima, ipak duzdev sin Rajnerije krenu s brodovljem, da toboze kazni spljetskoga nad- biskupa Bernarda, §to je pritekao u pomoc Zadranima. No slabo mu se sreda nasmijala. Spljet je bio suviSe jak, te se ne usudi na nj ni udariti, zato razvali samo jednu paladu s kulom na jednom otoku (danas poluotok Vranjice) tik Solina.
