nijesu vr§ili. Stjepan bi skinut s prijestolja, a velikim zupanom postade Vukan, §ticenik Emerikov. No dok se je Emerik uplitao nepozvan u strane drzave, zanemario je svoju nasli- jedjenu drzavu, te sejetako moglo zgoditi, da je upravo god. 1202. grad Zadar dopanuo mletackih ruku. Upravo god. 1202. diglo se na papino nutkanje vise francuzkih i talijanskih veli- kasa i plemica, da povedu cetvrtu krizarsku vojnu. Na celu krizarima bili su Balduin, grof od Flandrije, i Simon, grof od Montforta. Kako ti velikasi nijesu imali svoga bro- dovlja, sporazumise se s mleta6kom obcinom, da ce ih ona na svojih 50 galija i ICO tovarnih brodova prevesti na iztok. Zato obecaSe obcini placu od 85.000 maraka srebra, zatim polovicu osvojenih zemalja i plijena. Obje stranke zaklese se na sveto evangjelje, da ce utanadene pogodbe tocno vrsiti. Medjutin:i kad se krizari htjedose ukrcati u galije, manjkase im od pogodjene svote jo§ 34.000 maraka srebra. Sad zahtijevase stari, 93 go- disnji duzd Henrik Dandolo, da podju za naknadu duznih prevoznih trosaka uzput rato- vati na neprijatelje mletacke obcine. Bilo je krizara, koji su se svom snagom tomu zahtjevu opirali; no vecina pristane na sve, samo da dodju u svetu zemlju. Osvetoljubivi duzd Henrik Dandolo ne mogase pregorjeti Zadra, te povede krizare, najprije na taj grad. Na pocetku listopada 1202. ostavi brodovlje od 72 galije i 140 tovarnih ladja Mletke, te 10. studenoga silom udje u zadarsku luku, raztrgavsi jake gvozdene lance, koji su ulaz u luku branile. Zatim se krizari izkrcase na kopno, nacinise tabor i pocese udarati na grad. Zadrani bijahu se zavjerili, da ce se braniti kao nekad Kartazani i Numantinci, k tomu su i gradski bedemi bili vrlo cvrsti. Uza sve to prepa- dose se velike krizarske vojske, pak stadose misliti nauvjetnu predaju, premda su ih od toga sami neki krizari (kao opat Guido od Vauxa) odvracali. No do pogodbe ipak ne dodje. Cetiri dana odbijali su Zadrani hrabro sve jurise krizara; peti dan, videci da nema ni odkuda pomoci, predadose se na milost i nemilost (24. studenoga). MIetcani sa kri- zarima nemilo poharaSe i oplijenise grad; vecina pak Zadrana ostavi svoj rodjeni grad, te se naseli po susjednoj Hrvatskoj i po otocima. Krizari s Mletcanima nastani§e se u opustjelom gradu, te ostadose u njem kroz citavu zimu. Papa je doduse radi toga nasilja prokleo Mletke, ali Henrik Dandolo malo je za to mario. Usred zime planu izmedju krizara i Mletc^ana Ijuta borba poradi stanova (jer su MIetcani sve bolje i Ijepse za se zadrzali), koja je trajala osam dana. Tek 15. svibnja 1203. ostavi Henrik Dandolo nesrecni Zadar i odplovi preko Krfa na iztok. Prije odlazka dade razvaliti tvrde bedeme gradske, premda mu bijase papa zapovijedio, da toga ne cini. Pad Zadra u mletacke ruke bija§e velik udarac ne samo za njegove gradjane, koji su ostali bez kuce i kuciSta, nego i za kralja Emerika, koji je tako izgubio znamenito mjesto u Dalmaciji. MIetcani pak zadobili su uporiste za sirenje svoje vlasti na iztoCnoj obali Jadranskoga mora. Hrvatski povjesnicar Toma, arcidjakon spljetski, smatra pad Zadra Bozjom kaznom, jer su se zitelji njegovi bih odvratili od rimske crkve i prionuli uz Bogomile. Najodli^niji Zadrani da su rado primali te krivovjerce i kod sebe ih drzali. MIetcani opet bijedili su Zadrane pred svijetom i krizarima, da su bili gusari i robili mletacke brodova, kad bi plovili po moru. Duzd bijase prije svoga odlazka u polu razvaljenom gradu namjestio svoje Ijude, da njim upravljaju. Namah se digose na sve strane razprSeni zitelji, da se opet vrate u rodni grad. Ne nadajaci se pomoci od svoga zakonitoga vladara, koji je bio zabavljen s bratom Andrijom, Zadrani sami na svoju ruku skupiSe brodove i stadose gusariti, salijetajuci osobito mletacke ladje. Na to i Mlet6ani posla§e svoje brodovlje prema Zadru, a mletacka vojska podize po nalogu duzdeva sina Rajnerija Dandola tik pred gradom
