su im ugarsko-hrvatski kraljevi, vjerni privrzenici Rima, koji su se i onako s politi6kih motiva uplitali u balkanske posle. I tako se zgodi, da je od kralja Emerika obstojala neka alijanca izmedju rimskoga dvora i ugarsko-hrvatskih vladara, naperena proti poli- tickoj J vjerskoj slobodi balkanskih naroda. Cinilo se, da ce se Emeriku vec u prvi mah nadati zgoda, da se uplete u srbske i bugarske poslove. U Srbiji je naime veliki zupan Stjepan Nemanja 25. ozujka 1196. odrekao se vladanja, te zakaludjeriv se posao kao monak Simeon najprije u manastir Studenicu, a onda na Svetu Goru u samostan Hilandar, gdje je i umro 13. veljace 1199. Qstavio je za sobom tri sina: Stjepana, Vukana i najmladjega Rastka, koji bijase posao u Svetu Goru za kaludjera, i tamo se prozvao Savom. Taj sv. Sava postade poslije preporoditeljem srbske drzave u vjerskom pogledu i osnovateljem srbske narodne crkve. Otca naslijedi u citavom vladaaju najstariji sin Stjepan, prozvan Prvovjencani (1196. — 1224.); mladji pak sin Vuk ill Vukan dobi po slavenskom zadruznom pravu Duklju (Zetu), Hum i onaj dio Dalmacije, sto je bio Duklji na jugu. Otac bija§e uza to nalozio Vukanu, da bude vazda posluSan starijemu bratu kao svomu vrhovnomu gospo- daru. Gotovo u isto vrijeme zgodila se je promjena i na bugarskom prijestolju. Tamo je nakon silovite smrti starije brace postao carem najmladji brat Kalijanco (1196. do 1207.), koji postade strah i trepet Grka, koji su ga s toga prozvali psetom Ivanom ili Skylojoannes. Emerik bio bi mozda vec u prvi das svoga vladanja dosao u sukob i sa Stjepa- nom Prvovjencanim i s Kalijancom, da nije bio zabavljen domacim smutnjama u vlastitoj kuci. Jer tek sto je sio na prijestolje, ustade na njega mladji brat Andrija i podize proti njemu bunu. Emerik bio je muz strastven, bez snage i uztrajnosti; tjelesna slaboca 6inila ga je jo§ razdrazljivijim. Sad bi planuo gnjevom, sad bi mu opet snaga malaksala. Kad se je razigrao, bio bi smion i podhvatljiv, ali zato ne bijase jak, da radi promisljeno, odlucno i uztrajno. Brat mu Andrija bio opet tast slabic, koji je hlepio za vlascu, dok je nije stekao; kad je pak postao vladarom, nije bilo u njega snage, da vr§i stecenu vlast. Uza to je bio lahkouman i razsipan, te nije mario ni za pravdu, ni za mudre savjete, vec se je dao zavoditi laskavcima i slusao njihove klevete na starijega brata- Tako je Andrija postao povodnikom mnogim smutnjama i nevoljama. Andrija je posve zaboravio na zadacu, koju mu bijaSe otac na samrti namijenio. Blago otcevo bija§e uzeo, ali za krizarsku vojnu nije htio ni 6uti, vec je istim novcem skupio vojsku i sabrao si privrzenika. Na to zahtijevase od brata, da mu predade sasvim u ba§tinu Hrvatsku i Dalmaciju s Ramom ili Bosnom, po prilici onako, kako je to prije Stjepan IV. na zahtjev cara Emanuela morao dati mladjemu bratu Beli. No Andrija snovase jos i dalje, kako bi brata mogao skinuti s prijestolja i sam se zakraljio. Naravno, da je poradi toga doSlo do sukoba izmedju brace, posto Emerik nije htio da pristane na njegove zahtjeve. Gradjanski rat planuo je vec god. 1197. Kako je u Andrije bilo mnogo novaca, a i vojske, koju bijase skupio toboze za krizarsku vojnu, bilo mu je lako ratovati s bratom. Emerik nije se mogao pravo pouzdati ni u svoje privrzenike, jer kad ih je pozvao na oruzje, stadose se mnogi izvinjavati, da ne smiju poci u svjetovni rat, poSto su se jo§ za ziva Bele zavjetovali, da ce ici na svetu vojnu u Palestinu. Na to se Emerik obrati za pomoc papi Celestinu III. Taj zaprijeti Andriji i njegovim privrzenicima, da ce ih izbaciti iz crkve, ako se ne predomisle i namah ne podju u krizarski rat; osim toga zagrozi se crkvenim prokletstvom svima, koji bi s Andrijom obcili ili ga ca i pomagali. No sve je to slabo hasnilo. Svecenstvo u Ugarskoj bilo je doduse od najvede desti uz Emerika, a i u Hrvatskoj pristajao je uza nj zagrebadki biskup Dominik, koji je za to morao mnogo zla pretrpiti od Andrijinih privrzenika; ali zato su svjetovni velika§i jato- mice grnuli pod zastavu Andrijinu. U Slovinskoj zemlji bio je najodlifiniji pristaSa njegov
