EMERIK I SIN NJEGOV LADISLAV.
1196. — 1205.
Premda je Bela II. u drugoj polovici svoga vladanja svom snagom radio, da u svojoj drzavi uvede red i stvori nesto trajna, to ipak poslije nje- gove smrti podje sve po starom, pace postade i gore. Glavni razlog svim potonjim nezgodama bijaSe preokret u po- litic! prema juznim Slavenima: Srbima i Bugarima. Dok su ugarsko- hrvatski vladari prije Bele II. svakom prigodom radili kao prijatelji i savez- nici Slavena u obce, a Srba napose, vec je Bela prvi stao snovati proti slo- bodi i nezavisnosti,, balkanskih Slavena. Nasljednici njegovi isli su istim utrenikom, zeleci ne samo Srbiju, nego i Bugarsku skuciti pod svoju vrhovnu vlast. Nastojanje ugarsko-hrvatskih kraljeva podupirala i promicala je rimska stolica, na kojoj su u ono vrijeme sjedili samo odrje§iti muzevi, a izmedju sviju najodlu6niji Inocentije III. (1198. — 1216.) Rimske su pape tada pregnule svom snagom, da citav svijet okupe pod sjajem svoga sunca, da iztrijebe sve krivovjernike, pa6e da razkolnike (sizmatike) privedu u krilo svoje crkve. U tom pogledu osobitu su paznju svracali na Balkanski poluotok, na Srbe i Bugare, koji su pripadali iztocnoj crkvi. Oni su zeljelite razkol- nike dovesti u krilo katolicke, crkve, a uza to su radili, da iztrijebe krivovjerce Bogomile ili Patarene, koji se bijahu ugnijezdili na 6itavom poluotoku, a naj- vi§e u banovini Bosni. Po§to im pri tom podhvatu nije dostajala njihova duhovna vlast trebalo im je u pomoc i svjetovnoga ma6a. Najnaravniji i najpouzdaniji pomo6nici bili
