skoga kralja, da bi mu tako osigurao nasljedstvo i u obce ustanovio nasljedstvo po primogenituri; god. 1194. dade ga drugi put okruniti, i to jamacno za kralja Hrvatske i Dalmacije, a na to ga imenova hercegom ili upraviteljem hrvatskoga kraljestva. I prije se je zgadjalo za Arpadovaca, da je odredjeni nasljednik prijestolja upravljao jos za ziva otca hrvatskim kraljestvom, a tomu ima traga i za vladara hrvatske krvi; no ti su upravitelji bili naprosto »hercegi« (dux, duces), docim je Emerik dva put vec krunisani kralj. Emerik vladao je od srpnja 1194. do ot^eve smrti gotovo nezavisno i samostalno, tako da se je u javnim izpravama spominjalo njegovo ime uz otcevo. Njemu je bio pokoran ca i hrvatski ban, koju je dast onih godina obnasao neki Dominik, rodjak kralja Bele i sina mu Emerika. Imade jedan spis iz doba kralja Bele, u kojem se govori o kraljevskim dohod- cima, nadalje o dohodcima pojedinih nadbiskupa. Taj spis sastavljen bi od dvorjanika Belinih i poslan na francuzki dvor, da se prikaze obilje i bogatstvo njegova vladanja, kad je od francuzkog kralja trazio ruku kralj evne Margarete (oko god. 1185.). Iz spisa se doznaje, da je tada hrvatskim kraljestvom upravljao herceg (dux), koji je od dohodaka svoje hercegovine davao kralju godimice 10.000 maraka srebra. Za biskupa zagrebackoga pise se, da spada pod koloSku nadbiskupiju i da imade godisnji dohodak od 1500. ma- raka srebra. U ostaloj Hrvatskoj i u Dalmaciji dvije su nadbiskupije: zadarska i spljetska; obje imadu deset podrucnih biskupa, zadarski nadbiskup ima godisnji dohodak od 500 maraka srebra, spljetski samo 400. Znacajne su rijeci, kojima se spis zapocinje. Tu se kaze: »U vladanju kralja Bele ove su zemlje: Ugarska matica zemlja, Hrvatska, Dalma- cija i Rama (Bosna).« Po ovom sudimo, da je kralj sa svojim dvorom smatrao Hrvatsku i Dalmaciju za nesto razlidito od Ugarske. Ugarski Ijetopisci hvale Belu kao vrstna vladara. Kazu, da je progonio hajduke i tate, koji se bijahu za pri- jasnjih nemirnih vremena pojavili, da je zaveo pismene molbe i razprave u parnicama, kako je vec prije bilo obi- cajno na carigradskom dvoru i kod rimske stolice. U obce da je Bela, pro- zivivsi mlade dane svoje u Carigradu, okoristio se grckom kulturom; on je u svojoj drzavi uveo mnoge koristne stvari, a ipak nije prihvatio byzantskoga despotizma. I za Hrvatsku bilo je nje- govo vladanje srecno. U hrvatskim spo- menicima zovu ga nedobitnim i pre- slavnim kralj em, pak se cesce napo- minje, kako je svojim hercezima i banima nalagao, da budu vazda pra- vedni i blagi. Djedomir hvali naroc^ito god. 1182. bana Dionizija, da je Ijubio pravdu i vazda slijedio stope preblagoga kralja Bele. No najveca je zasluga Belina, sto je opet diitavo hrvatsko kraljestvo okupio pod svojim zezlom i §to je svoga sina Emerika dao okruniti za kralja Hrvatske i Dalmacije, §to nijedan nasljednik Kolomanov — koliko se znade — 6inio nije. Bela nagradjivao je za vjerne sluzbe ne samo pojedince (kao knezove krcke), nego i 6itave zborove. God. 1175. potvrdio je zagrebackomu kaptolu zemlje Zelinu i Novi, a gubernator Kalan podijelio je zagrebackomu biskupu Dominiku god. 1193.
