stva bijahu rabski biskup Andrija, podnaCelnik Petric (posto je mleta(^ki nacelnik bio protjeran), sudac Stjepan Martinov i drugi. U Zadru sastase se 26. lipaja 1190. s tamos- njim nacelnikom Damjanom i vise sudaca na dogovor mira, te obnovise stare obicaje i zakone medju obima obcinama. Izmiriv se sa Zadrom priznase Rabljani ponovo vlast kralja Bele i ostado§e pod njegovom mocnom zastitom do god. 1 193. Da bi Zadar zajedno s Dalmacijom i u buduce odolijevao Mletcima, imenova kralj Bela za c^itavu Hrvatsku i Dalmaciju od Drave do Neretve jednoga gubernatora ili prokuratora, naime pecuvskoga biskupa Kalana, koji je tu cast vrSio od god. 1190. do 1193 Kalan bio je muz podu- zetljiv i vrlo razborit, koji je svoju sluzbu uspjesno vr§io, kako u Zagrebu tako u juznim krajevima hrvatskim. Medjutim dok je zivio Aureo Mastropetro, nije se bilo bojati novih navala od mletacke strane. Cini se pace, da je za Kalanova upravljanja Belina se vlast razmakia od Raba na Pag i Osor, pak i na Krk, gdje no je zivio knez Bartolomej, sin Dujmov. U to umre duzd Aureo Mastropetro, a njega naslijedi osvetoljubivi i osobito poduzet- Ijivi Henrik Dandolo (1192. — 1205.), koji smatra§e prvom i glavnom zadacom svojom, §to prije opet predobiti Zadar i nedavno izgubljene otoke. Posto je ba§ izteklo pri- mirje, skupi brodovlje, te udari i na Zadar i na otoke. Bilo je to u polovici god. 1193. Zadru ne mogaSe ni malo nauditi, jedino sto je njegovim brodovima zaprijec^io putovati po moru, kod otoka bijase srecniji, jer pokori Pag i Rab. Na Pagu namjesii za nacelnika E)ominika Michiela; Rab pako ne htjede ni sada priznati vrhovnu vlast mletaCku, dok se sam duzd Dandolo prisegom ne obveza, da ce cuvati pravice i obicaje svih sebi pod- loznih gradova, te upravljati njima pravedno i posteno. Istom tada mogao je 7. rujna unici u grad Rab duzdev dovjek Petar Foskari, te od gradjana primiti poklonstvo i prisegu vjernosti. Poslije bezuspjesne navale na Zadar god. 1193. ubijedi se duzd Henrik Dandolo, a s njima i ostali Mlet^ani, da ne ce biti tako lako u normalnim prilikama obladati opet Zadrom. Mnogi mletacki zitelji i privrzenici obcine u Zadru, videci, da se ne ce tako skoro vratiti mletacko vladanje. odluciSe iz grada se izseliti i sve svoje u njemu prodati. Medju tima bijase i Rogerije, sin Dominika Maurocena, nekadanjeg nacelnika zadar- skoga za mletadkog vladanja. Rogerije imao je u Zadru dvije kuce, jednu pravu svoju s kulom pred crkvom sv. Marije, a drugu kao bastinu iza svoga otca. Ne nadajuci se, da ce se ikad vise vratiti mletacka vlast, prodade obje kuce zajedno s kulom Matiji sinu Zorobabelovu za 350 zlatnih perpera. Za mletacko-hrvatskih borba oko Zadra god. 1181.-1193. stekao si je osobite zasluge za kralja Belu knez Bartolomej Frankapan, gospodar otoka Krka. On je doduse iza otceve smrti zajedno s bratom Gvidom god. 1163. primio otok Krk od mletaike obcine i postao tako njezin kletvenik (vazal); no to ga nije ni malo prijeSilo, da bude usluzan kralju Beli II. Taj ga zato obilato nagradi podijelivsi njemu i njegovim potom- cima za sva vremena hrvatsku zupu Modru§e. U dotiCnoj darovnici od god. 1193. hvali Bela kneza Bartolomeja poradi njegovih zasluga i vjernosti, te mu daje zupu ModruSe u bastinu pod pogodbu, da sluzi kralja za rata u Hrvatskoj sa deset oruzanih konjanika, a izvan nje sa detiri. Bartolomej mora poci na vojnu svaki put, kad kralj digne na noge hrvatsku vojsku (exercitus chroaticus). Tom darovnicom postao je knez Bartolomej hrvatskim velikasem, te su njegovi potomci odsad znatno utjecali u sudbinu hrvatskoga naroda. Cineci or.i usluge sada Mletcima, a sad ugarsko-hrvatskim vladarima, umjeli su moc svoje porodice svedjer jacati, te su postali napokon onako silni i ugledni, kako ih nalazimo na koncu srednjega vijeka. Godine 1194. oduze Bela upravu Hrvatske i Dalmacije zasluznomu gubernatoru Kalanu i namjesti za vladara citavoga hrvatskoga kraljestva od Drave do Neretve prvo- rodjenoga sina svoga Emerika. Toga Emerika bijaSe god. 1185. dao okruniti za ugar-
