odrekao svih aspiracija tako glede Ugarske kako glede Hrvatske, nije se u gar sko-hr vat- skim vladarima bilo vi§e bojati nikakve zadjevice iz Carigrada. Dosljedno tomu promijeni Bela svoju politiku prema balkanskim Slavenima. Dok su kroz citavo dvanaesto stoljece ugarsko-hrvatski vladari u tijesnoj slozi sa Srbima opirali se hegemoniji byzantskoj, stade sada Bela raditi, da prosiri svoju vlast na Balkanskom poluotoku. S toga se njegovo prijateljstvo sa Stjepanom Nemanjom prometnu naskoro u protivnidtvo; a jednako nepri- jateljski ponese se i prema Bugarima, kad su oni god. 1186. pod bracom Petrom i Ase- nom ustali, da obnove staru drzavu. Bela i njegovi nasljednici radili su odsad neprekinuto proti slobodi i samosvojnosti Srba i Bugara, kao da su preuzeli tradicije byzantskih careva. Tako dodjose balkanski Slaveni medju dvije vatre: s juga ih jo§ uvijek drzali za svoje podanike byzantski carevi, a sa sjevera ih pritiskivao Bela i njegovi nasljednici. Nije se zato cuditi, §to su i srbski veliki zupan Stjepan Nemanja i bugarske vodje Petar i As^n pohitali pred njemackoga cara Fridrika Barbarossu, kad je on u Ijetu god. 1189.> iduci na krizarsku vojnu, prolazio Balkanskim poluotokom. I Srbi i Bugari izgledali su pomoci od velikoga i slavnoga cara. Pa6e kad je kasnije car Fridrik, ozlojedjen nevje- rom Grka, snovao, kako ce se oboriti na sam Carigrad, bijahu Bugari spremni pomoci mu sa 40.000 Ijudi, a Srbi sa 20.000 momaka. Dok je medjutim Bela sirio svoju vlast i ugled na jugo-iztoku, malo da nije opet izgubio Dalmacije. U Hrvatskoj i Dalmaciji banovao je od god. 1181. Dionizije, muz 6estit i pravedan. On je cesce oko sebe skupljao hrvatske zupane, pak je radio po njihovu savjetu. Vise puta boravio je u netom steienom gradu Zadru, ugadjajuci i Hrvatima i Latinima, samo da im omili vladanje kralja Bele. A to je bilo i potrebito, poSto Mletci ne mogoSe pregorjeti izgubljenih gradova i otoka. Jos god. 1181. podize se duzd Aureo Mastropetro, da ih opet osvoji. Cini se, da je duzd neke otoke, naro- Cito Pag, osvojio; ali samoga Zadra ne mogase uzeti, jer ga je junacki branio ban Dionizije. No tim ne bijase sve svrseno. Hrvatima bilo zao, §to su Mletcani neke otoke zauzeli; Mletcani pak htjedoSe imati Zadar, te je tako i daljih godina bilo neprestanih borba (1181. — 1187.). Napokon zamohse Mletci god. 1188. kralja Belu za primirje na dvije godine, toboze zato, sto im je poci u svetu zemlju. Bela, koji je bio u IJgarskoj zabavljen prolazkom krizarske vojske njemacke, savjestno je drzao primirje, pa6e je u Zadru god 1189. namjestio posebnoga banovca (podbana) Makarija, da bdije nad redom i brani grad od neocekivanih napadaja mletackih podanika. Mletci pak jedva su doce- kali da primirje mine, posto su pogodbe njegove bile za njih jamacno nepovoljne. I cim je na po6etku god. 1190. izasao rok primirja, mletacki duzd obnovi rat i udari na Zadar, U gradu nije u taj par bilo ni banovca Makarija ni kraljevske posade, te se Zadrani moradose braniti sami. Ipak ne klonuSe duhom, vec suzbise neprijatelje, pace zauzese neki mletacki kaSteo na predbrezju Treni (in promontorio Treni). Pobjeda zadarska zgodila se nesto prije 14. svibnja 1190. Slavodobitni gradjani, na celu im Damjan Desinja» gradski naCelnik, sa svjetovnim castnicima i svecenstvom sjajno proslavise svoju pobjedu u crkvi sv. Krsevana, svoga zastitnika, hvaleci mu od srca, sto ih je spasao od otite pogibije. Po.sto se je nadbiskup Petar upravo desio u Ugarskoj, misio je svecanu misu zahvalnicu hvarski biskup Nikola, te je zatim govorio svecanu besjedu u slavu pobjede. Zadrani vratise tom prigodom svomu zastitniku sv. KrSevanu otok Maun, koji bija§e nekad darovao kralj KreSimir, a poslije oteo neki zadarski nacelnik radi gradskih po- treba. Podjedno moljahu Zadrani svoga zaStitnika, da ih i u buduce 6uva od vidljivih i nevidljivih neprijatelja. Mlet(!:ani, ovaj put suzbijeni od samih Zadrana, moradoSe opet sklopiti primirje s kraljem Belom na dvije godine. U posljednjoj vojni ratovahu zitelji grada Raba zajedno s MletCanima proti gradu Zadru. Videci sada, da su Mletci pobijedjeni, odmetnuse se Rabljani od svojih dosadanjih gospodara, te poslaSe svoje poslanike k Zadranima, da se s njima izmire. Na čelu poslan
