byzantske vojvode sve do Trajanovih vrata; iz Sredca ponese Bela sa sobom moci bugarskoga svetca Ivana Rilskoga i sahrani ih onda u Ostrogonu. U isti mah zaprijeti i Stjepan Nemanja byzantskoj vlasti, poharavsi ili razvalivsi (1183.) gradove Biograd, Branicevo, Nis, Sredec, Skoplje, Prizren, Lipljan, oba Pologa, te pridruzivSi pomenute oblasti svojoj drzavi. Bugari u tim zemljama, gnjeteni dosad od Byzantinaca, smatrahu Belu i Nemanju za svoje osloboditelje; pace Bugari u iztocnijim krajevima stadose se dizati na noge, da obnove svoje carstvo, koje bijase god. 1018. tuzno propalo. S toga se porodi u Carigradu silanjstrah i smutnja: sve je bijedilo nametnika Andronika Komnena, da je on skrivio svu nevolju. Kad su se napokon u Ijetu 1185. digli i Normani, te
osvojili grad Solun, porodi se u Carigradu buna. Andronik bi svrgnut s prijestoija i od puka ubijen (11. rujna 1185.), a carem bi proglasen Izak II. Angelo (1185.— 1195.) Novi car nastoja§e svom snagom, da odvrati od svoje drzave buru, koja joj bijase propaScu zaprijetila. Najprije suzbi Normane, a onda utanaci mir i savez s kraljem Belom. Da sloga bude trajnija, zarudi se car s desetgodiSnjom kcerju Belinom, Margaretom, te dobi za miraz one gradove, koje bija§e ugarski kralj u posljednjem rata oteo byzant- skomu carstvu. Mir izmedju Bele i cara Izaka II. god. 1186. bijase osudan za svu potonju povjes- nicu Balkanskoga poluotoka. PoSto se je ovim sporazumkom byzantski dvor konačno
