Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/89

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

salni glas on (ѫ) glasi danas u, n. pr. ruka, put, a njegda je bilo рѫка, пѫть itd.). Grci su rečenu goru zvali Φραγγοχώριον. Ova se gora za to prozvala po Francima, jer je ona činila granicu ili bar bila blizu granice izmedju franačke i bugarske države. Treba na ime znati, da je stara bugarska država obuzimala veliki dio današnje istočne Srbije i preko Save zahvatala je ća u Srijem pa i u južnu Ugarsku. Upućujući i opet čitatelje na Smičiklasovu povijest o svemu, što se tiče Hrvata i njihovijeh knezova, mi ovdje prestajemo govoriti o staroj hrvatskoj istoriji.

I Srbi su kao i Hrvati življeli pod vladom svojih knezova, ali ne onako mirno kao Hrvati. Srbi su na ime imali na istočnoj strani svoje države silna i nemirna susjeda, koji ih je mnogo uznemirivao i smetao u napretku. Taj susjed bili su Bugari, koji su znali biti strašni i velikomu carstvu vizantijskomu, a kamo li srpskoj državi, koja je bila manja od bugarske, i k tomu još manje od nje uredjena i konsolidirana. Porfirogenit nam izbraja po redu srpske knezove počevši njegdje od prvijeh godina VIII. vijeka pa sve do svojega vremena. U vrijeme kneza Vlastimira, oko god. 840. zametne bugarski knez Presjam kavgu sa srpskom državom i zavojšti na nju hoteći je podvrći svojoj vlasti, ali ga Srbi junački odbiju. Presjamov sin Boris pokuša poslije njekoliko godina osvetiti poraz svoga oca i navali na Srbe, ali se Srbi i opet hrabro ponesu i prisile Borisa da miruje. U to su vrijeme vladala Srbijom tri brata: Mutimir, Strojimir i Gojnik; nijesu vladali zajedno, već svaki u svojem dijelu. Odoljevši braća sretno Bugarima zavade se medju sobom, i Mutimiru podje za rukom istisnuti svoja dva brata iz njihovijeh dijelova, te zavlada sam Srbijom. Braća Strojimir i Gojnik odu u Bugarsku. Od toga vremena klali su se medju sobom članovi kneževske porodice otimljući se o vlast; jedni su tražili zaštitu u Hrvatskoj, drugi u Bugarskoj, treći u Carigradu, i tako je srpska država dugo vremena ginula s nutarnjih bojeva. Najgora ih kob zadesi u trećem deceniju X. vijeka u vrijeme silnoga kneza ili cara bugarskoga Simeuna. Tada je