Stranica:Slaveni u davnini (1889).djvu/67

Izvor: Wikizvor
Ova stranica je ispravljena

bilo nužno reći bugarski ili grčki Slaveni, jer se tako ukida svaka smetnja i sumnja.

Ne možemo ovdje premučati, da se u poznatoga nam Prokopija nalazi jedno mjesto, gdje se veli, da su se i Anti i Sloveni u starije doba zvali jednijem imenom, na ime Spori (Σπόροι). Od kako ima naučnjaka, koji se bave slavenskom filologijom, nije bilo valjada ni jednoga znatnijega, koji ne bi više ili manje umovao, otkle je ime Spori i šta znači. Ali sva su se umovanja razbijala i razbila o preveliku teškoću toga posla. Za to je većina slavenskijeh filologa voljela i ne priopćivati učenomu svijetu svojih domišljaja osjećajući i sami dobro, kako su nevjerojatni. Budući da se ime Spori ni za Slavene ni za ikoji drugi evropski narod ne nalazi nigdje više ni u Prokopija ni u ikojega drugoga pisca osim na jednom jedinom Prokopijevu mjestu, za to se njekijem piscima jedna stvar čini vjerojatna, na ime, da je Σπόροι krivo zapisano, bilo da pogrješka potječe od samoga Prokopija bilo od njegovijeh prepisivača. Samo je velika muka s drugijem pitanjem, koje se na ono mnijenje navezuje, a to je: ako je Σπόροι krivo zapisano, a kako bi pravo bilo? Vele umni se Šafařík nije mogao ničemu novomu domisliti, nego je poprimio mnijenje, što ga je izrekao već god. 1784. Čeh Dobrovský, a poslije god. 1802. Nijemac Schlözer veleći, da je Prokopijevo Σπόροι pokvareno mjesto Σέρβοι, t. j. Anti i Sloveni zvali su se njegda zajedničkijem imenom Srbi. Mi smo već rekli, da se srpsko ime nalazi već u onako starijeh pisaca, kakvi su Plinije i Ptolemej. Šafařík je na osnovi Plinijeve i Ptolemejeve bilješke, za tijem na osnovi drugijeh njekijeh izvora, koji više ili manje jasno spominju srpsko ime kao ime velikoga slavenskog ogranka, izveo zaključak, da je u prastaro doba ime Srbi pripadalo svijem Slavenima, dok su sačinjavali jedan narod u svojoj pradomovini. Kad bi ikoliko sigurno bilo, da se u Prokopija mjesto Σπόροι ima čitati Σέρβοι, onda bismo još kako tako mogli pristati uz smioni zaključak Šafaříkov, ali ovako pored svega poštovanja, što ga imamo i moramo imati prema uspomeni jednoga od najvećih slavenskih