sivača X napisano mjesto M i da se onaj vizantijski vodja zvao Μιλβούδιος t. j. slavenski Milbud (koje je pravo slavensko ime). Da je taj čovjek doista bio Slavenin, toga ne veli Prokopije, ali na drugom mjestu pripovijeda o njekakvom lukavom Antu, koji se takodjer zvao Χιλβούδιος t. j. Μιλβούδιος (Milbud). Dakle je onaj Justinijanov vojvoda imao slavensko ime i bio je za cijelo Slavenin. Drugi jedan Vizantinac spominje po imenu trojicu Slavena, koji su vojevali u grčkoj vojsci protiv Persijanaca god. 556. Oni su se zvali: Dobrojezd (Δαβράγεζς), Vsegrd ili Svegrd (Οὐσίγαρδος) i Svarun (Σουαρούνας). Vizantinac (Agatija) za Dobrojezda izrijekom veli, da je bio Ant, za Svaruna, da je bio Slovenin, a za Svegrda ne veli, kojega je naroda bio sin, ali je bez ikakve sumnje bio ili Slovenin ili Ant, jer mu je ime čisto slavensko. Teofilakt veli, da je one sužnjeve, koje je iz varvarske zemlje vojvoda Prisk slao u Carigrad, vodio njekakav Tatimir. I ovo je za cijelo Slavenin, jer mu to svjedoči ime. Onako važan posao mogao se povjeriti samo dosta velikomu časniku, dakle je Tatimir (Τατίμερ) morao biti časnik vizantijske vojske. Ako još svemu ovomu dodamo, što Prokopije piše, da su se i Sloveni i Anti u veliku broju nalazili u četama slavnoga vizantijskog vojvode Belisarija, kada je vojevao u Italiji protiv istočnijeh Gota (god. 537—547), — onda je svakomu jasno, da nijesu baš svi Slaveni bili ratari, nego da su gdjekoji rado za novce služili u vojsci grčkoga cara. U spomenutijem bilješkama imamo ujedno dokaz, da su pojedinci medju Slavenima morali biti ljudi razumni, dok su bili prikladni za časnička mjesta u vizantijskoj vojsci (Dobrojezd i Svegrd bili su takodjer časnici).
Ovdje je najljepša prilika, da progovorimo njekoliko riječi o tobožnjem slavenstvu samoga grčkoga cara Justinijana I. Često se čita kojegdje, da je Justinijan I. bio Slavenin i da mu je slavensko ime bilo Upravda; njegov otac da se zvao slavenskijem imenom Istok, sestra i mati Viljenica, njegova ujna (žena cara Justina) da se zvala Ljupkinja.
